7. armija(njem. 7. Armee / Armeeoberkommando 7 / A.O.K. 7) je bila vojna formacija njemačke vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Zapadnom bojištu.
Povijest
Sedma armija formirana je 2. kolovoza 1914. sa sjedištem stožera u Karlsruheu. Njezinim prvim zapovjednikom postao je general pukovnik Josias von Heeringen kojemu je načelnik stožera bio general poručnik Karl von Hänisch. Na početku rata sastojala se od tri korpusa i to XIV., XV. i XIV. pričuvnog korpusa.
Na početku rata 7. armija je držala položaje u pokrajini Alsace, te je sudjelovala u Bitci kod Mulhousea (7. – 10 kolovoza 1914.). U navedenoj bitci francuski VII. korpus napao je XIV. i XV. korpus, te je 7. kolovoza 1914. uspio zauzeti Mulhousea kojega su napustile njemačke snage što je izazvalo oduševljenje u Francuskoj. Međutim, ubrzo su korpusi 7. armije prešli protunapad, te se francuski VII. korpus kako bi izbjegao okruženje morao 10. kolovoza 1914. povući iz Mulhousea, tako da je navedena bitka završila njemačkom pobjedom.
Sedma armija je sudjelovala i u Bitci u Loreni (14. – 25. kolovoza 1914.) u kojoj su francuska 1. i 2. armija napale njemačku 6. i 7. armiju s ciljem oslobođenja Lorene, francuske pokrajine koja se od Prusko-francuskog rata nalazila pod njemačkom okupacijom. I u toj bitci francuske armije su u početku uspjele potisnuti njemačke, ali su protunapadom suzbijene, te je i ta bitka završila njemačkom pobjedom. Nakon njemačkog poraza u Prvoj bitci na Marni, 7. armija je sudjelovala u Prvoj bitci na Aisnei (13. – 28. rujna 1914) u kojoj je zatvorila prazninu u rasporedu između njemačke 1. i 2. armije koja je bila jedna od uzroka njemačkog poraza na Marni. Nakon toga 7. armija je sudjelovala i u bitkama poznatim pod nazivom Trka k moru (15. rujna - 14. listopada 1914.) u kojoj su protivnici pokušavali zaobići protivničko krilo.
Sedma armija imala je značajnu ulogu u njemačkoj Proljetnoj ofenzivi. Tako je sudjelovala u Trećoj bitci na Aisnei (27. svibnja – 6. lipnja 1918.) trećem napadu njemačke ofenzive. U navedenoj bitci njemačke snage uspjele su probiti obranu francuske 6. armije, te doprijeti do Marne i ugroziti Pariz. Sedma armija je nakon toga sudjelovala u Drugoj bitci na Marni (15. srpnja – 6. kolovoza 1918.) posljednjem njemačkom napadu u Proljetnoj ofenzivi. U navedenoj ofenzivi 7. armija je zajedno s 1. armijom pokušala probiti savezničku liniju zapadno od Reimsa, ali u tome nije uspjela tako da je ofenziva pretrpjela neuspjeh.
Nakon Druge bitke na Marni, Maxa von Boehna, koji je postao zapovjednikom grupe armija nazvanim njegovim imenom, je na mjestu zapovjednika 7. armije zamijenio general pješaštva Magnus von Eberhardt. On je međutim zapovijedao 7. armijom svega tri mjeseca s obzirom na to da se na zapovjedništvo iste 31. listopada 1918. ponovno vratio Boehn koji je 7. armijom zapovijedao sve do kraja rata. Nakon prestanaka neprijateljstava 7. armija se počela vraćati u Njemačku, te je nakon dovršenog povlačenja rasformirana 1. siječnja 1919. u Marburgu.
Hermann Cron, Imperial German Army 1914-1918: Organisation, Structure, Orders of Battle, Helion & Company ltd, 2002., str. 80 John Ellis, Michael Cox, The World War I. Databook, Aurum Press ltd., 2001., str. 177-183
.svg)
.jpg)
