17. armija(njem. 17. Armee / Armeeoberkommando 17 / A.O.K. 17) je bila vojna formacija njemačke vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Zapadnom bojištu.
Povijest
Sedamnaesta armija formirana je 1. veljače 1918. godine na temelju jedinica iz rasformirane 14. armije. Njezinim zapovjednikom postao je general pješaštva Otto von Below, dotadašnji zapovjednik 14. armije i pobjednik u Bitci kod Kobarida, kojemu je načelnik stožera bio general poručnik Konrad Krafft von Dellmensingen. Otta von Belowa je 10. listopada 1918. na mjestu zapovjednika 17. armije zamijenio general pješaštva Bruno von Mudra koji je armijom zapovijedao sve do potpisivanja primirja i njenog rasformiranja. Sjedište stožera armije bilo je najprije u St. Amandu, da bi se napredovanjem odnosno povlačenjem njemačkih snaga premjestilo najprije u Douai, nakon toga u Denain, i na kraju u Mons.
S 2. armijom pod zapovjedništvom Georga von der Marwitza i također novoformiranom 18. armijom pod zapovjedništvom Oskara von Hutiera, 17. armiji je bila namijenjena presudna uloga u odlučnoj njemačkoj ofenzivi (Kaiserschlacht) na Zapadnom bojištu kojom je njemački glavni stožer želio ostvariti presudnu pobjedu prije nego što na bojište pristignu američke snage.
Sedamnaesta armija je tako sudjelovala Drugoj bitci u Pikardiji (21. ožujka - 5. travnja 1918.) ili Operaciji Michael, prvom pet od napada njemačke Proljetne ofenzive. Prema njemačkom planu, 17. armija je trebala u kratkom roku zauzeti Arras, ali u tome zbog jakog otpora britanske 3. armije nije uspjela. Nakon neuspjeha njemačke Proljetne ofenzive i poraza 2. armije kod Amiensa 8. kolovoza 1918. položaji 17. armije postali su ugroženi. Armija je pretrpjela poraz u Drugoj bitci kod Bapaumea (21. kolovoza – 3. rujna 1918.) nakon čega se morala povući na Hindenburgovu liniju. U rujnu međutim, saveznici su uspjeli probiti i Hindenburgovu liniju tako da se 17. armija morala nastaviti povlačiti. Nakon potpisivanja primirja armija se povukla u Njemačku gdje je 19. siječnja 1919. i rasformirana.
Hermann Cron, Imperial German Army 1914-1918: Organisation, Structure, Orders of Battle, Helion & Company ltd, 2002., str. 82 John Ellis, Michael Cox, The World War I Databook, Aurum Press Ltd., 2001., str. 187-188 Randal Gray, Kaiserschlacht 1918: The final German offensive, Osprey publishing, 2002., str. 16