Ćirilica

srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.

Kanaansko-feničko 14. st. pr. Kr.
- paleohebrejsko 10. st. pr. Kr.
- aramejsko 9. st. pr. Kr.
  - Brahmi i indijska 6. st. pr. Kr.
    - tibetansko 7. st.
    - kmersko/javansko 9. st.
  - hebrejsko 3. st. pr. Kr.
  - sirsko 2. st. pr. Kr.
    - nabatejsko 2. st. pr. Kr.
      - arapsko 4. st.
  - avestijsko 4. – 6. st.
- grčko 9. st. pr. Kr.
  - etruščansko 8. st. pr. Kr.
    - latinično 7. st. pr. Kr.
    - rune 2. st.
    - ogamsko 4. st.
  - gotičko 4. st.
  - armensko 405.
  - glagoljičko 862.
  - ćirilično 10. st.
- samaritansko 6. st. pr. Kr.
- iberska 6. st. pr. Kr.
južnoarapsko 9. st. pr. Kr.
- etiopsko 5. – 6. st. pr. Kr.

Ćirilica je pismo koje se rabi u istočnoj Europi, te sjevernoj i središnjoj Aziji. Ćirilicu koriste sljedeći slavenski jezici (neki isključivo, a neki ravnopravno uz latinicu):

ruski
ukrajinski
bjeloruski
bugarski
makedonski
srpski, uz latinicu
crnogorski, uz latinicu
bošnjački, uz latinicu.

Ćirilicu rabe i mnogi neslavenski jezici na području bivšeg Sovjetskog Saveza (kazaški, kirgiski, tatarski, baškirski, čečenski) i njegovih satelitskih država (Mongolija). Do 1860. godine ćirilica se rabila i u Rumunjskoj, a do 1990. i u Moldaviji. Na latinicu su prešli i neki drugi jezici država koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza, npr. azerski, turkmenski i uzbečki.

Ulaskom Bugarske u EU 1. siječnja 2007., ćirilica postaje treće službeno pismo EU, uz latinicu i grčko pismo.^[1] Prema podatcima iz 2011. godine 252 milijuna ljudi u Euroaziji rabi ćirilicu kao službeno pismo za svoj narodni jezik.

Ćirilica je pismo koje se pojavilo nakon glagoljice, slavenskog pisma koje su u 9. st. razvili Ćiril i Metod, da bi približili Sveto Pismo slavenskim narodima na balkanskom poluotoku. Glagoljica je bila dosta složena, pa su učenici Ćirila i Metoda stvorili novo pismo koristeći grčki alfabet, dok su slova tipična za slavenske jezike i koja ne postoje u grčkom pismu ostala u izvornom obliku iz glagoljice. U 12. st. ćirilica je glavno pismo u pravoslavnih Slavena, a uporaba glagoljice zadržala se uglavnom kod Hrvata u nekim djelovima Hrvatske i Slovenije.^[2] Kod Hrvata se javlja posebna hrvatska redakcija ćirilice koja je bila u uporabi do polovice 19. stoljeća, a u nekim krajevima u lokalnoj komunikaciji i u 20. stoljeću. Svojim imenom ćirilica odaje počast sv. Ćirilu koji je stvorio glagoljicu, a time posredno i ćirilicu. Ćirilicu je prema jednom mišljenju izmislio Kliment Ohridski, Ćirilov i Metodov učenik, ali ova tvrdnja je sporna.

Slova ćirilice

Poput abecede u hrvatskom jeziku, ćirilična abeceda u srpskom jeziku (azbuka) ima 30 slova. Slova azbuke poredana su drugim redoslijedom.

азбука — azbuka
red. br.	Ћирилица	Latinica
1	А, а	A, a
2	Б, б	B, b
3	В, в	V, v
4	Г, г	G, g
5	Д, д	D, d
6	Ђ, ђ	Đ, đ
7	Е, е	E, e
8	Ж, ж	Ž, ž
9	З, з	Z, z
10	И, и	I, i
11	Ј, ј	J, j
12	К, к	K, k
13	Л, л	L, l
14	Љ, љ	Lj, lj
15	М, м	M, m
16	Н, н	N, n
17	Њ, њ	Nj, nj
18	О, о	O, o
19	П, п	P, p
20	Р, р	R, r
21	С, с	S, s
22	Т, т	T, t
23	Ћ, ћ	Ć, ć
24	У, у	U, u
25	Ф, ф	F, f
26	Х, х	H, h
27	Ц, ц	C, c
28	Ч, ч	Č, č
29	Џ, џ	Dž, dž
30	Ш, ш	Š, š

Ruska ćirilica ima dodatna slova, koja su nastala iz staroslavenskih glasova, najviše slova "jat". To su:

Ё, ё – "jo"
Й, й – kratko "i" (čita se slično kao "j")
Щ, щ – "šč"
Ъ, ъ – tvrdi znak
Ы, ы – jeri (tvrdo "i")
Ь, ь – meki znak
Э, э – E, e
Ю, ю – "ju"
Я, я – "ja"

Dodatna ukrajinska slova:

Ї, ї – "ji"
Є, є – "je"
Ґ, ґ – G, g
І, і – I, i

Dodatna bjeloruska slova:

Ў, ў – kratko "у"

Dodatna makedonska slova:

Ѓ, ѓ – Đ, đ
Ѕ, ѕ – Dz, dz
Ќ, ќ – Ć, ć

Crnogorska ćirilica ima dodatna dva slova – Ć i З́, čiji su latinični ekvivalenti Ś i Ź.

Pretvorbe

Ćirilica se najčešće može pretvoriti u latinicu automatiziranim računalnim alatima. Uvjet je postojanje teksta u digitaliziranom obliku. Neki oblici ćirilice se mogu čak pretvoriti skoro 1:1, to jest svako slovo, ali poneka posebna slova ne postoje u drugim pismima (posebno latinici) najčešće izvedena iz staroslavenskog slova jat.

Izvori

↑ Leonard Orban. 24. svibnja 2007. Cyrillic, the third official alphabet of the EU, was created by a truly multilingual European (PDF). europe.eu (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2015.
↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 25. siječnja 2019. Juri Žakan. lzmk.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2013. Pristupljeno 25. siječnja 2019.