Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisubosanskog jezika.
Mapa indoevropske Vučedolske kulture (3000-2400. godina prije nove ere).
Vučedolska kultura pripada eneolitu (bakarnom dobu). Nazvana je po lokalitetu Vučedolu (5 km istočno od Vukovara), gdje je otkriveno veliko naselje. Još se naziva i slavonska kultura i Zok-kultura (prema nalazištu Zok u Mađarskoj).
Po prvobitnoj hronologiji bila je datirana u vrijeme od 2150. do 1800. g. pne (Stojan Dimitrijević). Nakon radiokarbonskih ispitivanje trajanje kulture pomaknuto je u period od oko 3000. do oko 2400. g. pne. (Aleksandar Durman). Predhodila joj je Kostolačka kultura, takođe eneolitska kultura.[1]
Dijeli se na tri faze, a smatra se da je nastala u slavonsko-srijemskom prostoru pod uticajem Lenđelsko-sopotske i kostolačke kulture. U srednjoj fazi se proširila na Baranju i Banat, a u posljednjoj fazi se proširila na zapad, te je došlo do raspada na manje tipove.
Nosioci vučedolske kulture prodrli su i u Bosnu dolinom Vrbasa. Brojna su nalazišta, prvenstveno u dolini rijeke Sane. Na području Hercegovine otkriveno je do četrnaest eneolitskih lokaliteta, a naročito važni jesu Varvara na vrelu Rame, te Ravlića pećina. Na osnovu arheoloških nalaza sa ovih lokaliteta utvrđena je genetska povezanost sa vučedolskom kulturom, ali se može govoriti i o podtipovima Vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini.[2]
Vučedolska kultura bila je napredna civilizacija, koja sa svojom sofisticiranom kulturom, poimanjem svijeta i autentičnim kosmogenijem, predstavlja svojevrsno civilizacijsko dešavanje, koje se može predstaviti kao evropski pandan razvijenim civilizacijama. Ako bi se vučedolska kultura uporedila s drugim kulturama, onda bi se mogla smjestiti u period kao i ostale kulture iz perioda 3000–2400. pr. n. e., tj. sumerski period u Mesopotamiji, u kojoj su se već pojavili gradovi i klinasto pismo, ili staro carstvo u Egiptu, gdje je došlo do stvaranja države i hijeroglifskog pisma[3].
Ona je dio etnogeneze budućih plemenskih zajednica na prostoru Bosne i Hercegovine.
Naselja i kultura
Naselja
Naselja vučedolske kulture se nalaze uglavnom na uzvisinama, obično uz rijeke (Vučedol, Vinkovci) i močvarno područje. Oblik vučedolske kuće je pravougaoni s predvorjem i središnjim ognjištem, napravljena s drvenim stubovima, pleterom i premazom od gline (Vučedol).
Vučedolska golubica
Grobova nije mnogo pronađeno, a pokojnici su pokapani ili unutar kuće ili ispred s ličnim predmetima. Bilo je i sojeničkih naselja, međutim takva naselja su bila uglavnom privremena jer nisu bila pogodna za život, a negdje se čak stanovalo i u pećinama. Izrada oružja i oruđa bila je od kamena i kostiju, a već je bilo poznato i lijevanje bakrenih predmeta, kao što su kalup i sjekirica iz Vučedola.
Kultura
Vučedolska kultura koristi prvi puta višedjelne kalupe za lijevanje metala. U tim kalupima se ne može lijevati više puta, ali može se izraditi serija identičnih glinenih kalupa. Time se postigla masovna, odnosno serijska proizvodnja, potvrđena nađenim ostavama s 50 metalnih predmeta.
Na lokalitetima vučedolske kulture nađeno je i fino keramičko posuđe crne boje (amfore, vrčevi, šoljice, trouglaste boce i nekoliko posuda neobičnog oblika), sa raznim pravilno organizovanim, urezanim ukrasima ispunjenim bijelom bojom – inkrustacijom. Ukrasi su uglavnom pravolinijski, a ima i krivuljnih (rozeta). Najbolji primjer ukrašavanja su Vučedolska golubica i idoli iz Ljubljanskog barja.
Najzastupljeniji tip keramičkih predmeta vučedolske kulture bila je terina, posuda s konveksno izvedenim donjim dijelom bikoničnim prijelomom, odvojenim od gornjega, konkavnoga dijela.
Kultovi i vjerovanje
Važnu ulogu u životu pripadnika Vučedolske kulture, je imao kult poštovanja kovača bakra. Njegova kuća je redovno bila smještena u sredini naselja, a vjerovalo se da ima posebne moći, jer može iz zemlje izvaditi prašinu i od toga napraviti različite oblike. Vjerovalo se da imaju i mogućnost uticaja na prolazak vremena, i da su utjecali na godišnja doba.
U nekoliko slučajeva uz pokojnika su pronađene terine s motivom Oriona, pa se zaključuje da su ostavljene kao dio zagrobnog rituala. Orion je, simbol Zime, koja označava kraj godine ili kraj životnog ciklusa. U vučedolskoj kulturi, Orion je gotovo ravnopravan Suncu.
Nalazi simbola golubice, dvojne sjekire i konsekrativnih rogova pronađeni su u prostoriji dužine 1,8 m i visine 1,9 m, sa podom pokrivenim pepelom (45 cm pepela), ukopanom u zemlju, u koju se ulazilo stepeništem, okarakterisani su kao religiozni simboli. Oblik i veličina ovih prostorija, kao i nađeni materijal, upućuju na to da se radi o kultnim mjestima za ritualno prinošenje žrtve.
Kultura je praktikovala i ljudske žrtve. U jednoj grobnici pronađena su tijela koja su žrtvovana najvjerovatnije zbog kultnog prolaska Marsa i Venere, koji su bili najvažniji planeti te su imali svoje poštovaoce, kroz Plejade, što nam govori da su Vučedolani promatrali nebo i bili upoznati sa promjenama na njemu. Pronađena su i tijela koja su na svojim glavama imala blaga udubljenja, za koja se pretpostavlja da su nastala ritualnim izlijevanjem tekućeg bakra na glavu žrtve.
Vučedolski artefakti
Vučedolska golubica je najpoznatija keramička posuda s arheoloških iskopina na Vučedolu. Modelirana u obliku golubice, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Vukovara, u čijoj se blizini Vučedol nalazi. Imala je kultnu namjenu kao kadionica. Tamne je boje, ukrašena bijelom inkrustacijom (mašnice, ogrlica, niz valovitih i cik-cak linija na krilima) u urezanom ukrasu i ornamentu nastalom žigosanim ubadanjem. Iako je prozvana golubica, arheolozi smatraju da se zapravo radi o ptici jarebici.
U blizini Vinkovaca 1978. god. otkrivena je obojana keramička zdjela za koju se vjeruje da predstavlja najstariji kalendar. Na loncu su oslikane četiri vodoravne trake, a svaka je podijelenja na 12 polja, koji bi trebali predstavljati sedmice, a svaki drugi je prazan. U punim kvadratima su slike zviježđa koji se pojavljuju u određenom periodu, tako se npr. u prvom redu pojavljuje Sunce te taj pojas predstavlja proljeće. Ovaj vrijedan nalaz nam kazuje da su pripadnici Vučedolske kulture posmatrali nebo, bilježili promjene te na taj način određivali prolaz vremena.
Stanovništvo
U samom Vučedolu živjelo je oko 2000 i 3000 stanovnika, pa je to bio jedan od najvažnijih centara tog vremena.
Ljudi ove kulture u Vučedolu bavili su se stočarstvom, vjerovatno najstarijim uzgojem goveda na svijetu, te je u prehrani govedina činila 85%, dok su se na području Vinkovaca, zbog prisutnosti šuma, bavili lovom i hranili su se pretežno jelenima (oko 75% hrane u prehrani bilo je jelenje meso). Nađeni su u Vučedolu i ostaci pastrmke, koje u Dunavu nije bilo, te su je nabavljali iz drugih krajeva. Ovo je prva kultura koja koristi tanjire za posluživanje hrane samo jedne osobe, dok su se dotada koristile zajedničke posude za hranu.
Vučedolska kultura završava oko 2500. p. n. e., a u samom Vučedolu oko 2400. p. n. e. Uz vinkovačku kulturu u unutrašnjosti te cetinsku u primorju, jedna od najznačajnijih kultura metalnog doba na prostoru Hrvatske.
Valentina Markasović – Dunja Tomić - KULTURNI I RITUALNI ASPEKTI VUČEDOLSKE KULTURE, Filozofski fakultet Osijek
Slobodan Dimitrijević, Borislav Jovanović, Nikola Tasić - Praistorija jugoslavenskih zemalja - Sarajevo: Svjetlost: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, 1979.
^STUDENT: Samra Terzić, MENTOR: Prof. dr. Tihomila Težak- Gregl -Katedra za arheologiju, 2011/2012. Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu Seminarski rad Tema: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini
