Poslije završene osnovne škole, upisao se u Trgovačku akademiju. Nakon toga odlazi u Beograd na Visoku ekonomsko-komercijalnu školu. U vrijeme kada je bio na službi u Hipotekarnoj banci u Sarajevu, od 1940. godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije.
Početkom 1943. godine, upućen je na ilegalni rad u Tuzlu. U ljeto 1943. godine, rukovodstvo NOP u Bosni i Hercegovini je uputilo Valtera na ilegalni rad u Sarajevo. Tamo je postao sekretar Mjesnog komiteta Partije, Kao iskusan borac, učinio je mnogo da oživi ilegalni pokret. Davao je značajnu pomoć partizanskim jedinicama koje su djelovale u okolini Sarajeva. Organizirao je mrežu partizanske obavještajne službe. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokušavala je da otkrije i uništi ilegalne punktove i sarajevsku organizaciju u cjelini. To joj, osim rijetkih slučajeva, nije polazilo za rukom. Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Nekoliko puta je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni štab NOVJ i POJ.
Poginuo je 6. aprila 1945. godine od minobacačke granate u završnim borbama za oslobođenje grada dok je s grupom boraca čuvao električnu centralu koju su ustaše htjele da unište prilikom povlačenja.
Nastala je legenda o neustrašivom i odvažnom obavještajcu Valteru po kojoj je Hajrudin Krvavac snimio film Valter brani Sarajevo. Sarajevska elektrodistribucija je do 1992. nosila njegovo ime.
