Kad je Kolumbov prijedlog u početku odbijen, Izabela I Kastiljska sazvala je drugu skupštinu, sastavljenu, između ostalih, od mornara, filozofa i astrologa, kako bi projekt bio preispitan. Stručnjaci su smatrali apsurdnom udaljenost između Španije i Indijâ koju je Kolumbo izračunao. Monarsi su također počeli sumnjati, ali grupa utjecajnih dvorjana uvjerila ih je da će u slučaju neuspjeha projekta gubitak biti mali, a dobit jako velika ako on uspije. Među ovim savjetnicima bili su toledski nadbiskupHernando de Talavera, bilježnik Luis de Santángel i viši dvorski službenik Juan Cabrero.[1] Kraljevskom sekretaru Juanu de Colomi naređeno je da formulira poglavlja. Trebala su tri mjeseca da se ugovor pripremi jer su monarsi bili zauzeti drugim stvarima.[3] Zapečaćen je u privremenom logoru u Santa Feu, na periferijiopkoljeneGranade.
Originalna verzija nije sačuvana. Najstarija sačuvana kopija nalazi se u potvrdama koje je Kruna izdala u Barceloni 1493. Izostavljanje riječi "Azija" navelo je neke historičare da predlože kako Kolumbo nikad nije namjeravao ići tamo, već samo otkrivati nove zemlje. Ugovor je 2009. uvršten u UNESCO-ov registar "Pamćenje svijeta".[4]
Reference
^ abJohn Michael Francis, Will Kaufman, Iberia and the Americas, "ABC-CLIO", 2005, str. 176
^Carla Rahn Phillips, The Worlds of Christopher Columbus, "Cambridge University Press", 1993, str. 133.
^Mary L. Eckhart, Columbus' Dictionary, "Branden Books", 1992, str. 9.
^"Santa Fe Capitulations". UNESCO Memory of the World Programme. 31. 7. 2009. Arhivirano s originala, 5. 8. 2009. Pristupljeno 14. 12. 2009.