Tenis je sportska igra između dva (singl – pojedinačno) ili četiri igrača (dubl – u parovima). Parovi mogu biti muški, ženski i mješoviti. Izvodi se na obilježenom igralištu s reketima i teniskom lopticom, po utvrđenim pravilima.
Igrači stoje jedan naspram drugog na mrežicom podijeljenom igralištu i pokušavaju, pomoću teniskog reketa, lopticu vratiti u protivničko polje, tako da protivnik više nije u mogućnosti (regularnim putem) vratiti udarac.
Historija tenisa
Tenis 1887. godine
Grci i Rimljani su imali igre loptom, koje su kasnije prihvatili Francuzi. Jednu igru su nazivali Jeu de Paume (č. „že d pom”), što je preteča današnjeg tenisa.
Neki stručnjaci smatraju da je ova igra ponikla u Egiptu i Perziji, a da se igrala i kod Arapa, prije Karla Velikog. Oko 1300. godine bila je također poznata pod imenom la bud, a u toku 14. vijeka igrala se u cijeloj Francuskoj. Luj X je umro od nazeba, koji je dobio igrajući ovu igru. Za tenis se kaže da je kraljevska igra, jer su francuski i engleski kraljevi pokazivali veliko interesovanje za ovu igru.
U Francuskoj se smatralo da je Henrik II najbolji igrač tenisa, a kasnije je Luj XIV imao stalno osoblje, koje se brinulo o njegovim teniskim igralištima.
Tenis, kao ime igre prvi put se javlja u knjizi objavljenoj 1400. godine. Engleski kralj Henrik VIII sagradio je 1529. godine u Hamptom Courtu svoje tenisko igralište, na kome se i danas igra tenis. Tu prvobitnu verziju tenisa mnogi nazivaju realni tenis. Izraz tenis potječe od francuskog glagola tenir (imperativ, mn.) što znači „držite”, odnosno srednjoengleskog pojma tenes tj. tenetz.
Mnogi teniski historičari smatraju da moderni tenis potječe između 1859. i 1865. godine, kada su Harry Gem i Auguiro Perrera izumili novu igru s reketima, koja je veoma sličila badmintonu. Oni su 1872., s dvojicom kolega, osnovali prvi teniski klub u svijetu, dok se prvi teniski turnir spominje 23. jula 1884. u Shrubland Hallu.
Moderni tenis potječe iz Velike Britanije, još iz kasnog 19. vijeka. Nosio je prvobitni naziv lawn tennis, što bi označavalo „tenis na travnjaku”. Ubrzo je stekao veliku popularnost u Evropi, a kasnije i u cijelom svijetu. Tenis je olimpijski sport i igraju ga i mlađe i starije generacije. Pravila tenisa nisu bitno izmijenjena još od kasnih 1890-ih. Jedine dvije značajne izmjene dogodile su se nakon 1970. godine. Prihvaćeno je novo pravilo (tie breaker) za određivanje pobjednika seta, te nova tehnologija koja omogućava igračima da opozovu sudijsku odluku (challenge) i pregledaju ponovljeni snimak kretanja loptice na terenu, ukoliko smatraju da je udarac bio ispravan. Tenis mnogi prate uživo ili putem televizije i drugih medija. Najviše posjećeni a ujedno i najprestižniji teniski turniri su Grand Slam turniri, koje čine otvorena prvenstva: Australije (Australian Open), Francuske (French Open ili Roland Garros), Velike Britanije (Wimbledon) i Sjedinjenih Američkih Država (US Open).
Drveni reket hrvatskog tenisera Franje Punčeca iz 30-tih godina 20. vijeka
U SAD-u tenis je došao preko Bermuda 70-ih godina 19. vijeka. U Bosni i Hercegovini tenis se počeo igrati poslije 1885. godine. Komercijalnim pritiskom na tenisere, počela je tzv. Open era u tenisu, koja traje od 1968. godine pa do danas. Open era je naziv za novi period tenisa, u kojem se svi dobri igrači mogu takmičiti na svjetskim turnirima i u kojem se najbolji svjetski igrači profesionalno bave ovim sportom. Teniseri i teniserke, koji se odluče za profesionalnu karijeru, potpisuju ugovore sa sponzorima koji im omogućavaju mnoge benificije.
Oprema
Reket
Reketi su teniski rekviziti napravljeni od tvrdih materijala poput plastike i metala (aluminij, željezo ili razne metalne legure). Nekada su se reketi pravili i od drveta, međutim takvi su podložni brzom lomljenju i zato su izbačeni iz upotrebe. Reket se sastoji od rama reketa, mreže (string), koja je napravljena od specijalnih elastičnih materijala, te od drške. Reketi se najčešće dijele prema tvrdoći, elastičnosti i prema veličini, koja podrazumijeva veličinu mreže mjerenu u inčima ili milimetrima.
Loptica
Loptica za tenis je izrađena od specijalnih materijala. Prečnik loptice je približno 6,7 cm. Oko 85% mase loptice čini hemijski obrađena guma. Površina loptice izrađena je od posebnih vunenih vlakana – tzv. filca. Filc se djelimično isparava, te nastaju dlačice na tkanini, koje smanjuju otpor vjetra, brzinu i odskok loptice. Loptice su obično žute boje.
Način igre
Teren
Dimenzije teniskog terena
Teniski tereni su pravougaonog oblika. Dimenzije standardnog teniskog terena su 23,77 m (dužina) i 8,23 m (širina). Tereni se, prema vrsti podloge, dijele na:
terene sa tvrdom podlogom,
travnate terene i
terene sa pješčanom ili zemljanom podlogom.
U igri parova, računa se i dio terena izvan pomoćne linije, tj. cijeli okvir koji je širok 10,97 m. Dodatni prostor na terenu, koji je iste boje kao i okvir ili slične nijanse, služi igračima da stignu brze lopte. Mreža na terenu se nalazi tačno na sredini i dijeli teren na dva jednaka dijela. Postavljena je paralelno sa osnovnim linijama. Visina mreže na sredini je 91,4 cm.
Teniski teren je podijeljen linijama. Pomoćne bočne linije, koje su iscrtane okomito na mrežu, linije su razgraničenja (do širine 8,23 m). U singl igrama one predstavljaju granicu do koje loptica smije da se kreće, tj. prostor u kojem se razmjenjuju udarci. Taj prostor je ograničen i osnovnom linijom, s koje teniseri serviraju loptice. Ukoliko loptica koju vrati igrač izađe izvan naznačenih linija, kaže se out i bodove dobija protivnik ili suprotni par. U dubl igri koristi se cijeli okvir terena (10,97 m), ali se primjenjuje pravilo pri serviranju, kao i u singl igri, tj. da se loptica mora servirati unutar centralne servisne linije ili T-linije, dijagonalno u pravcu JZ–SI (jugozapad-sjeveroistok) ili JI–SZ (jugoistok-sjeverozapad). Loptica je regularna ukoliko udari u polje, koje ograničava T-linija i bočne linije ili ako dodirne samu liniju, a sve izvan smatra se outom.
Tok igre
Igrači započinju takmičenje sa suprotnih strana mreže. Jedan igrač servira lopticu, dok drugi lopticu vraća u protivničku polovinu terena. Pri serviranju, igrač mora servirati lopticu preko mreže, u polje koje je ograničeno bočnom i servisnom linijom (T-linija). Servis se izvodi s osnovne linije, i ukoliko igrač namjerno ili nenamjerno nagazi osnovnu liniju, servis se ponavlja. Servis se ponavlja i ukoliko pri prvom servisu loptica udari u mrežu, a dodatno se ponavlja i ukoliko loptica dodirne vrh mreže. Maksimalno se servis može ponoviti dva puta. Ako ni nakon ponavljanja loptica ne udari u polje, igrač pravi dvostruku servis grešku, te bodove dobija njegov protivnik. Nakon ispravnog servisa, loptica se kreće preko mreže i smije samo jedanput da odskoči, prije nego je protivnički igrač vrati u teren (return). Ukoliko igrač sa suprotne strane mreže ne stigne ili nije u mogućnosti da uzvrati udarac, bodove dobija onaj igrač koji je poslao zadnju ispravnu lopticu. Ako igrač uspije da vrati lopticu ali loptica izađe van terena, on gubi bodove. Izmjena udaraca se često zove reli i nije ograničena vremenski, niti brojem udaraca.
Bodovanje
U teniskom meču bodovanje se vrši poenima, tzv. gemovima (game) i setovima, kao najvećim bodovnim kategorijama. Na ženskim i muškim teniskim turnirima, za pobjedu je potrebno dobiti dva seta. Na velikim turnirima poput Grand Slamova za pobjedu su potrebna tri dobijena seta. Setovi se dijele na gemove, a gemovi na poene.
Poene svaki igrač dobije nakon što servira ili vrati loptu u teren, tako da protivnički igrač nije u stanju da vrati udarac ili je prejakim udarcem pošalje izvan terena. Tada igrač osvaja 15 poena. Rezultat se iskazuje u poenima (0, 15, 30 i 40 redom). Za igrača koji nije osvojio poene, kaže se da u rezulatu ima nula poena (love). Poeni su izjednačeni pri rezultatu 15–15, 30–30 i 40–40. Da bio osvojio jedan gem, igrač mora u rezultatu imati najmanje 40–30 i dobiti još jedan dodatni poen za osvajanje gema. To znači da igrač koji ima rezultat 40–0, 40–15 ili 40–30 još jednom servira lopticu ili je vraća u teren, nakon što njegov suprotni igrač servira, te ako osvojio taj dodatni bod, onda osvaja i jedan gem.
Elektronska tabla za prikaz rezultata
Pri rezultatu 40–40, kada jedan od igrača stigne drugog u poenima (sa 40–30 na 40–40), kaže se da su bodovno izjednačeni (deuce; č. „djus”). Za igrača koji osvoji bod nakon izjednačenja, kaže se da je u prednosti (advantage), a da bi dobio gem treba osvojiti još jedan dodatni bod. Ukoliko ne osvoji dodatni bod, rezultat je opet izjednačen, te se igra nastavlja, sve dok jedan od igrača ne dobije gem. Ako je igrač koji prima lopticu na servis i vraća lopticu nazad u teren osvojio gem na protivnički servis, kaže se da je napravio razliku od jednog gema (breake; č. „brejk”). Igrač, koji ima rezultat 40–0, 40–15 ili 40–30, a prima lopticu na protivnički servis, kaže se da ima tri, dvije odnosno jednu break lopticu.
Za pobjedu u meču igrač treba dobiti dva seta. Da bi igrač osvojio set, mora da ima rezultat takav da je u prednosti od najmanje dva gema u odnosu na protivničkog igrača. Pri rezultatu 6–0, 6–1, 6–2, 6–3, 6–4 ili 7–5 u gemovima, igrač osvaja jedan set. Igrač, koji osvoji set sa rezulatom 7–5 u gemovima, napravio je na kraju seta prednost od jednog gema (breake), tj. oduzeo je protivniku servis-gem. Ukoliko je rezultat 6–5 u gemovima, a protivnički igrač uspije da izjednači na 6–6 u gemovima, igra se tie breaker (dodatna igra), kako bi se utvrdilo ko osvaja set. U tie breakeru igrači osvajaju poene, počevši od 1 do 7, pritom da razlika između igrača bude najmanje dva poena. Ako je rezultat 7–6 ili 7–7 u poenima, igra se nastavlja, sve dok se ne ostvari razlika od dva poena. Onaj igrač koji pobijedi u tie breakeru, osvaja set sa rezultatom 7–6 u gemovima. Tie breaker se ne igra u finalnim setovima na turnirima Grand Slama, Davis Cupa ili Fed Cupa. Na ovim takmičenjima u zadnjem setu igra se na dva gema razlike.
Igrač pobjednik (par) osvaja gem, set i meč (game, set, match), te glavni sudija označava kraj meča.
Pauze u meču
Teniski meč se igra neprekidno, do kraja ili dok jedan od igrača, zbog zdravstvenih problema ili povrede, ne prekine meč. Meč se igra bez većih prekida, sve dok neki viši faktori (nevrijeme i sl.) ne izvrše utjecaj na tok igre. Prekinuti meč se nastavlja čim se uslovi promijene. Pri servisu je dozvoljeno iskoristiti najviše 20 sekundi. U protivnom igrač dobija opomenu od sudije. Pri izmjeni strana (nakon svakog neparnog gema), igračima je dozvoljena pauza od 90 sekundi, a između setova – 120 sekundi. Pauze u teniskim mečevima su kratke, jer je izdržljivost tenisera vrlo važan faktor. Moguće su tokom meča i male pauze, kada se skupljaju loptice ili kada se istrošene loptice mijenjaju (nakon svakih 9 gemova). Također, igrači imaju pravo da zatraže pauzu za medicinsku pomoć (ukoliko dođe do ozbiljnije povrede), savjet trenera ili eventualno da koriste kratke pauze, ukoliko trebaju zamijeniti oštećen reket ili istrošenu lopticu. Na velikim turnirima, osim navedenih pauza, ni jedna druga pauza nije dozvoljena.
Udarci
Glavni udarci koje teniseri najčešće koriste su: servis (service; č. „servis”), forhend (forehand; č. „forhend”) i bekhend (backhand; č. „bekhend”).
Drugi udarci u tenisu su: as (ace; č. „ejs”), bekspin (backspin; č. „bekspin”), krst (cross; č. „kros”), skraćena lopta (drop shot; č. „drop šut”), flet (flat; č. „flet”), lob (lob; č. „lob”), longlajn (longline; č. „longlajn”), pas (passing shot; č. „pasing šut”), poluvolej (half volley; č. „half volej”), povratna (return; č. „riturn”), smeč (smash; č. „smeš”), stopbol (stopball; č. „stopbol”), topspin (topspin; č. „topspin”), volej (volley; č. „volej”) i dr.
Servis
Servis je udarac kojim teniseri započinju poen. Pri servisu igrač stoji pred osnovnom linijom, baca lopticu u vis, te je pri silaznoj putanji udara reketom i šalje u polje (ograničeno T-linijom i bočnom linijom) preko mreže. Loptica je regularna ukoliko uđe u naznačeno polje ili ako dodirne samu bočnu liniju ili T-liniju. U svim ostalim slučajevima, loptica se uzima za nevažeću, te se servis ponavlja. Nakon svakog dobijenog poena, igrač servira lopticu (jednom s desne, jednom s lijeve strane terena), sve dok ne osvoji jedan gem. Igrači serviraju lopticu naizmjenično nakon svakog odigranog gema. Postoji više verzija servisa, ali uobičajeno se razlikuje servis „ispod ruke” i servis „iznad ruke”. Servis „iznad ruke” je dominantan oblik serviranja loptice. Mnogi teniseri pri servisu troše mnogo energije kako bi skratili poene. Pri veoma snažnom i brzom servisu, protivnički igrač ne može vratiti lopticu u teren, te igrač koji servira osvaja brzi poen. Servis winner je poen koji dobija igrač nakon samog servisa, tj. kada lopticu suprotni igrač ne uspije vratiti preko mreže. Ako suprotni igrač nije uspio da stigne uzvratiti udarac na servis protivnika, kaže se da je njegov protivnički igrač dobio „as” (ace; č. „ejs”).
Forhend
Za desnorukog igrača forhend predstavlja udarac desnom rukom, i to zamahom reketa koji ide od desne prema lijevoj strani tijela, tako da je dlan desne ruke okrenut licem prema loptici. Za lijevoruke igrače vrijedi suprotno. Većina tenisera koristi jednoručni forhend. Međutim, neki igrači koriste i dvoručni forhend (rijetko). Forhend je snažan udarac koji se izvodi izvan polja za servis, mada to nije pravilo. Pri dugoj razmjeni udaraca, forhend – zajedno sa bekhendom – predstavlja glavne udarce.
Bekhend
Bekhend za desnoruke tenisere predstavlja udarac zamahom reketa od lijeve prema desnoj strani tijela, tako da je dlan desne ruke okrenut prema tijelu, a ne prema loptici. Bekhend je inače udarac koji se teže izvodi od forhenda. Kao i kod forhenda, i kod bekhenda postoji jednoručna i dvoručna varijanta. Neki teniseri se koriste samo jednoručnim ili samo dvoručnim bekhendom, mada ima i onih koji znaju koristiti i jedan i drugi. Zbog pritiska (naprezanje mišića i lakta) koji uzrokuje zamah reketa pri bekhendu, više igrača se koristi objema rukama, i uglavnom je dvoručni bekhend snažniji i brži udarac. Neki teniseri izbjegavaju bekhend udarce (zbog naprezanja), te forsiraju forhend. Nepravilno i dugotrajno izlaganje lakta pri bekhendu, dovodi kod tenisera do ozbiljne deformacije zgloba ruke ili lakta (tzv. „teniski lakat”), te je potrebno oprezno pristupati ispravnom držanju reketa kako ne bi došlo do neželjenih efekata.
Ostali udarci
Od ostalih udaraca najviše se koriste drop shot, volley, slice, passing shot, lob i smash.
Drop shot (skraćena lopta) predstavlja udarac kojim se lopti skraćuje putanja, tako da ona iz položaja forhenda dobije još više spina i pravi jednu vrstu luka padajući direktno pored mreže. Ovaj udarac često koriste igrači kako bi „prevarili” protivničke igrače koji očekuju forhend ili bekhend, te u tom slučaju nerijetko nisu u stanju da stignu skraćenu lopticu.
Volley (volej) je udarac koji se obično izvodi pored mreže, i to laganim zamahom reketa u smjeru prema dolje. Volley je brz udarac i obično se koristi za skraćivanje loptica.
Slice (udarac s osnovne linije) je udarac koji se izvodi na sličan način kao i volley, s tim što su loptice koje se vrate sliceom obično sporije i imaju više spina. Slice se obično izvodi sa sredine terena ili sa osnovne linije.
Passing shot (pas) je termin za udarac kojim loptica zaobilazi (ili prolazi pored) protivničkog igrača koji stoji na mreži i pokušava (bezuspješno) da skrati lopticu.
Lob (lob) je udarac gdje loptica preskače protivničkog igrača i pada u teren iza njegovih leđa.
Smash (smeč) je jedan od najjačih udaraca kojim se loptica skida u zraku, i udara o protivničku polovicu terena. Inače, smash i većina drugih udaraca (volley, passing shot, slice i dr.) izvode se prije nego loptica odskoči od podloge.
Podloge terena
Podloge terena mogu biti pješčane, tvrde, travnate ili unutrašnji tereni, kao što je i prikazano u tabeli ispod.
Podloga
Opis
Tereni
Pješčana podloga (zemlja/šljaka)
Crveni i zeleni pijesak (zemlja/šljaka) najčešće služe kao pješčane podloge. Crveni pijesak je najrasprostranjeniji oblik teniskih terena. Glavna osobina ovog terena je da se loptica na njemu kreće sporije i sa dosta spina.
Roland Garros
Tvrda podloga
U tvrde podloge ubrajaju se sve podloge na bazi akrila, asfalta i betona. Kod ovih podloga loptice su jako brze s velikim odskocima.
Australian Open US Open
Travnata podloga
Na travnatim podlogama loptice su jako nepredvidljive i brze.
Wimbledon
Unutrašnji tereni
Podloge unutrašnjih terena uglavnom su izrađene od akrilnih i sličnih materijala, mada postoje i rijetke parketne podloge. Na ovakvim terenima lopta je brza, ali slabo odskače.
Dvorane
Sudije
Glavni sudija objašnjava pravila igračima
Na svim takmičarskim turnirima u tenisu, kontrolisanje toka igre i primjena pravila dodijeljena je sudijama. Tu su:
glavni sudija (chair umpire) – ima većinu ovlasti za kontrolisanje toka igre; sjedi na podignutom sjedištu pored mreže i
pomoćnici glavnog sudije – linijske sudije koji prate regularnost kretanja loptice.
Obično na velikim turnirima sude glavni autoritativni arbitar, koji može promijeniti odluku glavnog sudije ukoliko su prekršena teniska pravila, te linijske sudije, koji su pozicionirani izvan obilježenog okvira za igru. Po dva linijska suca stoje s obje strane terena, paralelno s osnovnom linijom nadgledajući bočne linije, dva suca stoje s obje strane naspram servisne linije (T-linije) i u nekim slučajevima postoji sudija pored mreže, koji nadgleda da li je loptica dodirnula mrežu pri serviranju. Na bolje opremljenim teniskim terenima nema sudije pored mreže, jer postoje senzori koji puštaju zvučni signal ukoliko je loptica zaista dodirnula mrežu.
Uvođenjem nove tehnologijeHawk-Eye System koja prati putanju loptice i snima zapis, omogućeno je igračima da opozovu odluku glavnog sudije (challenge) i zatraže ponovljeni snimak kretanja loptice. Svaki igrač ima pravo na 3 challengea tokom jednog seta. Ukoliko je igrač u pravu, tj. ako je glavni sudija donio pogrešnu odluku, ta se odluka ispravlja i ponavlja se sporni poen. Igrač tada ne gubi challenge, ali ukoliko je igrač zatražio challenge, a odluka glavnog sudije je ipak bila ispravna, onda on gubi challenge.
Glavni sudija tokom meča obavještava gledaoce o rezultatu i može zatražiti maksimalnu pažnju i tišinu, kako bi se teniseri mogli skoncetrisati. Također, ukoliko je dnevna svjetlost slabija ili ukoliko se meč igra noću, glavni sudija može zatražiti od publike da ne koriste bliceve na fotoaparatima.
Turniri
Teniski turniri održavaju se godišnje prema pravilima koje definiše najviša svjetska upravna organizacija u tenisu – Međunarodna teniska federacija (ITF). Turnire organizuje ITF, odnosno njene članice: Asocijacija teniskih profesionalaca (ATP) i Ženska teniska asocijacija (WTA), pod pokroviteljstvom brojnih sponzora. Turniri se dijele prema različitim kategorijama, i to uglavnom prema visini novčanih sredstava i prema žrijebu.
2009. godina je važna u tenisu zbog toga što je došlo do nekih strukturnih izmjena u teniskim turnirima i načinu bodovanja. U muškoj kategoriji, ATP je odredio podjelu turnira prema visini bodova koje osvaja pobjednik (ili tim pobjednik) turnira.
Muški teniski turniri (ATP) dijele se na sljedeće kategorije:
_11.jpg)
