Stjepan Vukčić Kosača

Stjepan Vukčić Kosača (oko 1404 – 22. maj 1466) bio je veliki vojvoda Rusaga bosanskoga, od 1448. herceg Vojvodstva Svetog Save, bio je najistaknutiji vlastelin među Kosačama. Njegov posjed se protezao od Lima i Drine preko Neretve u Dalmaciji do Imotskog, a po njegovom posjedu (Hercegova zemlja) danas nosi ime - Hercegovina.

Naslijeđe

Stjepan Vukčić je bio sin kneza Vukca Hranića i Katarine Kosače, rođen u selu Kosača nedaleko od Goražda (15 kilometara), te bratić Sandalja Hranića Kosače, velikog vojvode bosanskog. Stric mu je umro 1435, te ga je Stjepan naslijedio kao veliki vojvoda bosanski. Odmah je morao voditi borbu za očuvanje nasljeđa Kosača. U sukobu sa Pavlovićima, vojvodi Radoslavu Pavloviću je preoteo njegove južne posjede na području Trebinja 1438. Od 1440. do 1443. proširio je vlast na Omiš, Završje (ili Tropolje), Poljica, Gornju Zetu, Bar, Trebinje i Klobuk.

Brakovi i potomstvo

Ženio se tri puta. Prva žena bila je Jelena Balšić, zetska princeza iz kuće Balšića, koju je oženio 1424. Njihova djeca su:

• Vladislav Hercegović Kosača
• Vlatko Hercegović Kosača
• Katarina Kosača

Hercežica Jelena je umrla 1453. Dvije godine kasnije oženio je Barbaru, a 1460. Njemicu Ceciliju. Sin vojvotkinje Cecilije i vojvode Stjepana bio je Stjepan Hercegović Kosača (po prelasku na islam poznat kao Ahmed-paša)

Ugrožen od Mlečana i zetskog vojvode Stefana Crnojevića, koji su mu ubrzo zatim oteli Bar, Gornju Zetu i Omiš, pomirio se s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, s kojim je do tada ratovao. U znak pomirbe pristao je na udaju kćeri Katarine za bosanskog kralja ([1446).

Dobijanje titule - Herceg

Teritorij hercega Stjepana

Osmanlijama i srpskom despotu Đurađu Brankoviću priklonio se 1448. u napadu na bosanskog kralja i usvojio titulu hercega, kojom ga je oslovljavao Fridrik III, car Svetog Rimskog Carstva. Tokom trećeg braka, s bavarskom princezom Cecilijom, u korespodenciji je koristio njemačku transliteraciju njegove titule vojvoda - Herzog (što je, u narodnom jeziku, evaluiralo u 'herceg'). Teritorija pod njegovom vlašću, protezala se od Lima do Cetine i od Rame do Kotorskog zaljeva. Na tom je prostoru bio poput samostalnog vladara.

Herceg Stjepan stolovao je u više rezidencija, najčešće u dva grada: ljeti u Blagaju, a zimi u (Herceg) Novom. Težnje za privrednim osamostaljenjem došle su do izražaja i u njegovim naporima da grad Novi razvije u pomorsko i trgovačko središte (1449. osnovao je radionicu sukna). Pritom je izbio rat s Kotorom i Dubrovnikom, koji je trajao 1451–1454. Drugi konavoski rat, a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj Stjepan Tomaš, hercegov sin Vladislav Hercegović Kosača, vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanlijska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom. Pošto su Osmanlije počeli upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem (1461). Nakon pada Bosne 1463. njegove zemlje su postupno, od 1465, osvajali Osmanlije (Hum i Podrinje) i Mlečani (Neretvansku krajinu). Potkraj života vlast mu je bila svedena na usko primorsko područje s gradom Novim, koji su Osmanlije zauzeli 1482.

Herceg Stjepan Vukčić Kosača umro je 1466. Nakon osmanlijskog osvajanja, posjed hercegove zemlje dobio je ime Hercegovina. Kroz dalji razvoj hercegovačke historije, obim područja Hercegovina se mijenjao, a održao se do danas.^[1]

Reference

1. "Kosača, Stjepan Vukčić | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr.

Prethodnik: Sandalj Hranić

Veliki vojvoda rusaga bosanskog kasnije Herceg Svetog Save 1435–1466.

Nasljednik: Vladislav Hercegović