Skandinavski klinker čamci su mali, otvoreni drveni čamci dugi između pet i deset metara, sa ivicama dasaka trupa koje preklapaju jedna drugu. Simbol zajedničkog nordijskog obalnog naslijeđa, klinker čamci su se tradicionalno koristili za ribolov i transport materijala i ljudi. Danas se prvenstveno koriste u tradicionalnim feštama, regatama i sportskim priredbama
Izrada
U brodogradnji postoje dvije različite metode nanošenja oplata na kostur. Gotovo dvije hiljade godina ljudi skandinavskog područja grade klinker čamce koristeći iste osnovne tehnike, što je ptvrđeno arheološkim nalazima. Ivice tanke daske se pričvršćuju na okosnicu kobilice, a daske koje se preklapaju se pričvršćuju metalnim zakovicama, ekserima ili užetom.[1] Oklop čamca je ojačan okvirima.
Ovakav način gradnje zahtjeva dugogodišnje sticanje znanja i vještina za izradu tradicionalnih čamaca. U prošlosti je bilo uobičajeno počinjati obuku od malih nogu, a za učenje zanata bilo je potrebno i do deset godina.[2]
Smatra se da je ovaj način izgradnje vodonepropusne školjke čamca nastao negdje u centralnoj Aziji. Vremenom je došao do obala Baltika preko velikih rijeka Rusije koje se u njega ulivaju. Geomorfologija Skandinavije, isječena fjordovima i uskim rukavcima mora i planinskaklima, učinile su da je voda najpraktičniji oblik transporta.
Klinker i klasična tehnologija
Nematerijalna kulturna baština
Skandinavski klinker čamci se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovječanstva kao zajednički element nematerijalnog kulturnog nasleđa u Danskoj, Finskoj, Islandu, Norveškoj i Švedskoj. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano od 13. do 18. decembra 2021. god. u Šri Lanki[3]
