Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Hrvatske grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija osnovna zadaća je osiguranje suverenosti zračnog prostora Republike Hrvatske te pružanje zrakoplovne podrške drugim granama u provedbi njihovih zadaća u zdruđenim operacijama.
Historija
Rondel HRZ-a.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo osnovano je 12. oktobra 1991. odlukom predsjednika Republike.
Tadašnja hrvatska vojna avijacija brojala je nekoliko privrednih i sportskih zrakoplova. Od samog početka agresije JNA na Hrvatsku organizirano je nadziranje kretanje jedinica JNA iz zraka i to zrakoplovima aeroklubova i privrednog zrakoplovstva, pod izlikom protivpožarnog izviđanja za koje se u tim danima još uvijek moglo dobiti odobrenje Savezne uprave kontrole letenja (SUKL-a).
Već u oktobru 1990. po dogovoru tadašnjeg Općinskog sekretarijata za narodnu odbranu (OSNO) Sinj i Split osnovan je samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja i to prvog zrakoplovnog i drugog padobranskog.[1] Vod je od početka rata do 7. februara 1992. godine djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje po organizaciji potpalo pod HRZ, a drugo je ostalo s gardistima. Najznačajniji je bio samostalni zrakoplovni vod Osijek osnovan 8. oktobra 1991. koji je improviziranim bombama izvodio napade na neprijateljske položaje tokom opsade Vukovara.
Prva borbena djelovanja izvode se ultralahkim zrakoplovima koji, naoružani s osam bombi kalibra 3–4 kg, domaće izrade, napadaju s malih visina u sumrak ili noću. Borbeno se djeluje i avionima Utva-75 koji su naoružani s četiri Ose i raznim bombama. Taktika napada je krajnje jednostavna i prilagođena ograničenim mogućnostima ovog zrakoplova. Napada se uglavnom noću, s malih visina iz smjera koji je naslabije branjen. Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odašiljač Čelavac koji je tim napadom (djelovalo se Osama) bio privremeno onesposobljen. Utva je tom prilikom pogođena paljbom iz pješadijskog naoružanja, ali kako nije bilo znatnijih oštećenja piloti su se sigurno vratili sa zadaće.
U augustu 1992. iz Njemačke stiže avion Antonov An-2 koji ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika leti i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Predkraj 1993. Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split je pripojeno Zrakoplovnoj bazi Divulje. 2. jula 1991. ustrojava se Prva eskadrila lahkih borbenih zrakoplova višestruke namjene Čakovec, što je službeno potvrdio GŠ OS RH u zapovijedi od 30. augusta. Pripadnici eskadrile su sportski i profesionalni piloti Aerokluba Čakovec, te profesionalni piloti Privrednog zrakoplovstva Daruvar i Zagreb.
Kasnije, kako je rat odmicao u sastav HRZ-a ulaze borbeni avioni MiG-21bis, borbeni helikopteri Mi-24D/V te transportni helikopteri Mi-8/Mi-17. Tokom 1995. u odlučujućim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske, HRZ je dokazalo kako je postala važna borbena komponenta OSRH. Tada su, između ostalog, izvođene akcije zaštite zračnog prostora, jurišna djelovanja te desanti pješadijskih jedinica.
Struktura
Hrvatski MiG-21 UMD popularno nazivan Kockica
HRZ i PZO su s preustrojem započeli 1. septembra 2007. godine, a postupak preustroja dovršen je krajem 2008. godine. U usporedbi s ranijim ustrojem smanjen je broj djelatnika te broj zrakoplovnih baza. Po novom ustroju, u sastavu HRZ-a su dvije zrakoplovne baze, i to 91. zb Zagreb i 93. zb Zadar, dok su 92. zb Pula i 95. zb Divulje ukinute. Letjelišta su u Lučkom, Puli i Divuljama. U Lučkom je smještena helikopterska eskadrila, u Puli eskadrila borbenih aviona, a u Divuljama eskadrila transportnih helikoptera.[2]
Struktura HRZ i PZO
Struktura HRZ i PZO:
Komanda HRZ i PZO- sjedište u Zagrebu, Pleso. Dužnost zapovjednika HRZ i PZO trenutno obnaša brigadni general Dražen Šćuri.
