Putarina

Ilustracija iz 15. stoljeća o plaćanju putarine za prelazak mosta

Putarina u UAE

Putarina ili cestarina jest naknada koja se naplaćuje za korištenje ceste ili plovnog puta.

Historija

Putarina se obično morala plaćati na strateškim lokacijama kao što su mostovi (ponekad se nazivaju mostarina) ili kapije. U Evropi se putarina vraća u praksu germanskih plemena, koja su naplaćivala naknade putnicima ako su htjeli da pređu planinske prolaze. Od tog vremena, putarina je postala uobičajena u srednjem vijeku, posebno u Svetom Rimskom Carstvu. Carstvo je imalo "prolazni sistem" po kojem bi se uspostavio određeni broj naplatnih stanica na ruti gdje su se naplaćivale male putarine. Primjeri su bili Ochsenweg u Schleswig-Holsteinu koji je imao naplatne stanice u Königsauu i Rendsburgu, Neumünsteru, Bramstedtu i Ulzburgu,^[1] kao i Gablerov put sa zamkom Karlsfried kao naplatnom stanicom. Drugi oblik putarine bio je Liniengeld, koji se morao plaćati pri ulasku u grad Beč od početka 18. vijeka.

Poseban oblik putarine bio je Pflasterzoll, koji se morao platiti da bi se finansiralo početno kaldrmisanje puta i njegovo naknadno održavanje.

Elektronska naplata

Elektronska naplata putarine je bežični sistem za automatsko prikupljanje naknade za korištenje ili putarine za vozila koja koriste puteve sa naplatom putarine, HOV trake, mostove i tunele za naplatu putarine. To je brža alternativa i zamjena za naplatne kućice, gdje se vozila moraju zaustaviti, a vozač ručno plaća putarinu gotovinom ili karticom. U većini sistema, vozila koja koriste sistem opremljena su automatizovanim radio transponder uređajem. Kada vozilo prođe pored uređaja za čitanje putarine, radio signal sa čitača pokreće transponder, koji vraća identifikacioni broj koji registruje korištenje puta, a elektronski sistem plaćanja korisniku naplaćuje putarinu. Velika prednost je što vozač ne mora stati, što smanjuje zastoje u saobraćaju. Elektronsko naplatu putarine je jeftinije od naplatnih kućica sa osobljem, smanjujući transakcijske troškove za državne ili privatne vlasnike cesta. Lakoća variranja iznosa putarine olakšava primjenu cijena zagušenja na cestama, uključujući trake s velikom popunjenošću, trake za naplatu putarine koje zaobilaze gužve i naknade za zagušenje u cijelom gradu. Sistem plaćanja obično zahtijeva od korisnika da se unaprijed prijave i uplate novac na račun sa opadajućim stanjem, koji se tereti svaki put kada prođu naplatno mjesto.

Reference

1. Klaus-Joachim Lorenzen-Schmidt, Ortwin Pelc (ed.): Das neue Schleswig-Holstein Lexikon. Wachholtz, Neumünster, 2006, Lemma Zoll.

Dodatna literatura

• Button, Kenneth J. (2010). Transport Economics 3rd Edition. Edward Elgar Publishing, Cheltenham, UK. ISBN 978-1-84064-191-2. (See Chapter 9: Optimizing Traffic Congestion)* Santos, Georgina, ured. (2004). Road Pricing, Volume 9: Theory and Evidence (Research in Transportation Economics). JAI Press. ISBN 978-0762309689.
• Schade, Jens; Schlag, Bernhard, ured. (2003). Acceptability of Transport Pricing Strategies. Emerald Group Publishing, Bingley, West Yorkshire. ISBN 978-0080441993.
• Small, Kenneth A.; Verhoef, Erik T. (2007). The Economics of Urban Transportation. Routledge, New York. ISBN 978-0-415-28515-5. (Pogledajte Poglavlje 4: Cijena)
• Smeed, R.J. (1964). Road pricing: the economic and technical possibilities. HMSO.
• Verhoef, Erik T.; Bliemer, Michiel; Steg, Linda; Van Wee, Bert, ured. (2008). Pricing in Road Transport: A Multi-Disciplinary Perspective. Edward Elgar Publishing, Cheltenham, UK. ISBN 978-1845428600.
• Walters, A. A. (1968). The Economics of Road User Charges. World Bank Staff Occasional Papers Number Five, Washington, D.C. ISBN 978-0-8018-0653-7.