Proširenje Organizacije Sjevernoatlantskog saveza (NATO) proces je uključivanja novih država članica u NATO. NATO je vojni savez dvadeset i osam evropskih i dvije sjevernoameričke zemlje koji predstavlja sistem kolektivne odbrane. Proces pridruživanja savezu reguliran je člankom 10 Sjevernoatlantskog sporazuma koji dozvoljava samo poziv "drugih evropskih država" i naknadnim sporazumima. Zemlje koje se žele pridružiti moraju ispuniti određene zahtjeve i završiti proces u više koraka koji uključuje politički dijalog i vojnu integraciju. Proces pridruživanja nadgleda Sjevernoatlantski savjet, upravljačko tijelo NATO-a.
Nakon uspostave 1949. s dvanaest članova utemeljitelja, NATO je rastao uključivanjem Grčke i Turske 1952. i Zapadne Njemačke 1955., a potom i Španije 1982. Nakon završetka hladnog rata, a Njemačka se okupila 1990., došlo je do rasprave u NATO-u o kontinuiranoj ekspanziji na istok. 1999. godine Poljska, Mađarska i Češka pridružile su se toj organizaciji usred mnogo rasprava unutar organizacije i ruske opozicije. Dodatno proširenje uslijedilo je pridruživanjem sedam zemalja srednje i istočne Evrope: Bugarske, Estonije, Latvije, Litvanije, Rumunije, Slovačke i Slovenije. Ove su države prvi put pozvane da počnu razgovore o članstvu tokom samita u Pragu 2002, a pridružile su se NATO-u neposredno prije samita u Istanbulu 2004. Albanija i Hrvatska pridružile su se 1. aprila, uoči samita u Strasbourgu-Kehlu 2009. Crna Gora pridružila se 5. juna 2017, Sjeverna Makedonija 27. marta 2020, Finska 4. aprila 2023, a Švedska 7. marta 2024.
Od 2019. NATO službeno priznaje tri države koje teže ka članstvu: Bosna i Hercegovina, Gruzija i Ukrajina. Buduća ekspanzija trenutno je tema rasprave u nekoliko zemalja izvan saveza, a zemlje poput Srbije imaju otvorenu političku raspravu o temi članstva. Uključivanje zemalja koje su ranije pripadale Istočnom bloku i Sovjetskom Savezu bilo je uzrok povišenih tenzija između zemalja NATO-a i Rusije.
Bosna i Hercegovina jedina je zemlja s Akcijskim planom za članstvo koja je zajedno s Gruzijom na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća 7. decembra 2011.[1] proglašena "zemljom aspiranticom". [56] Ukrajina je prepoznata kao zemlja aspirantica nakon revolucije 2014.
Prva konkretna stvar koju je Bosna i Hercegovina preduzela na putu pristupanju NATO-u je pridruživanju programu NATO-a Partnerstvo za mir koji se desilo decembra 2006. godine. Nakon toga potpisan je i sporazum o sigurnosnoj saradnji u martu 2007. Bosna i Hercegovina je nastavila put ka pristupanju NATO-u potpisivanjem Individualnog partnerskog akcionog plana u januaru 2008. Tada je pokrenut proces intenziviranog dijaloga na samitu NATO-a održanom u Bukureštu 2008. godine. Bosna i Hercegovina je pozvana da se pridruži Jadranskoj povelji kandidata za NATO 25. septembra 2008. U novembru 2008. godine, u zajedničkom saopćenju ministra odbrane BiH i kancelarije Misije NATO-a u Sarajevu, predloženo je da se Bosna i Hercegovina pridruži NATO-u do 2011. godine, ako se nastavi sa reformama koje su do tada učinjene u oblasti odbrane.
Bosna i Hercegovina službeno je pozvana da se pridruži Akcijskom planu za članstvo za 2010. godinu. Godine 2018. ministri vanjskih poslova NATO-a odlučili su da je NATO spreman prihvatiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog programa Bosne i Hercegovine.19.novembra 2019 je dogovoreno slanje Programa reformi u sjedište NATO-a.
Irska trenutno ne želi pristupiti NATO-u, ali radi na poboljšanju interoperabilnosti odbrambenih snaga s NATO-om
Irska je bila voljna 1949. pregovarati o bilateralnom paktu o obrani sa Sjedinjenim Državama, ali protivila se ulasku u NATO sve dok pitanje Sjeverne Irske nije riješeno sa Ujedinjenim Kraljevstvom.Službeni odnosi između NATO-a i Irske započeli su 1999. godine kada je Irska postala potpisnica NATO-ovog programa Partnerstvo za mir i Vijeća za euro-atlantsko partnerstvo. Od tada, NATO i Irska aktivno surađuju na pitanjima očuvanja mira, humanitarne pomoći, spašavanja i upravljanja krizama i razvijali su praktičnu saradnju u drugim vojnim oblastima od obostranog interesa, u okviru Irskog individualnog programa partnerstva (IPP) i Individualnog programa partnerstva i suradnje (IPCP) , koji se zajednički dogovaraju svake dvije godine.
Republika Srbija je decembra 2006. pristupila NATO programu Partnerstvo za mir (PzM). Srbija je izabrala ovu partnersku saradnju kao optimalan vid za ostvarenje svojih bezbjednosnih ciljeva – unapređenje odbrambenih sposobnosti uz zadržavanje vojne neutralnosti. Program PzM je za svaku zemlju učesnicu individualan i specifičan. Politički okvir koji okuplja sve države članice NATO i učesnice programa Partnerstvo za mir je političko-bezbjednosni forum Savjet euroatlantskog partnerstva (eng. Euro-Atlantic Partnership Council - EAPC).
Odnosi Republike Srbije i NATO su u mnogo čemu specifični - rezultat su i refleksija historijskih okolnosti, događaja iz nedavne prošlosti i otvorenih aktuelnih pitanja. Pozicija NATO prema pitanju Kosova, odnosno činjenica da je većina država članica Alijanse priznala jednostrano proglašlenu nezavisnost Kosova, kao i učešće NATO/KFOR u formiranju nelegalnih, tzv. Kosovskih bezbjednosnih snaga, opterećuje i neminovno se odražava na trenutni nivo odnosa Republike Srbije i NATO.
Početkom 2015. godine Srbija je potpisala individualni partnerski akcioni plan
Godine 1992, Moldavija se pridružila Vijeću euroatlantskog partnerstva,.Moldavija se pridružila Partnerstvu za mir 16.marta 1994. Partnerstvo za mir je potpisao Mircea Snegur i Manfred Wörner. Vladimir Voronjin posjetio sjedište NATO-a u Bruxellesu 23. juna 2003. godine, 7. juna 2005, 22. juna 2006. godine, 18. juna 2007. godine i 5. decembra 2007. Na summitu u Istanbulu 2004. godine, NATO je prihvatio rusku vojnu prisutnost u Moldaviji i Gruziji. Američki ministar obrane Donald Rumsfeld zaustavio se, na putu za Istanbul, u Moldaviju, gdje je pozvao na povlačenje ruskih snaga iz zemlje.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i Petro Porošenko, 10. jula 2017
Odnosi između Ukrajine i Sjevernoatlantskog saveza (NATO) je započeo u 1994. Ukrajina je dobila Akcionii plan za članstvo u NATO (MAP) u 2008. Planovi za članstvo u NATO-u su krenuli nakon predsjedničkih izbora 2010. godine u kojoj je Viktor Janukovič, koji je radije držao Ukrajinu nesvrstanom, bio je izabran za predsjednika. Usred nemira, Janukovič je pobjegao iz Ukrajine u februaru 2014.Vlada koja je došla na vlast u početku je rekla da s obzirom na nesvrstani status zemlje,imaju planove da se pridruže NATO-u. Međutim, nakon ruske vojne invazije u Ukrajini i parlamentarnim izborima u oktobru 2014., novoj vladi je ulazak u NATO prioritet. Rusija nije želila da Ukrajina započne MAP sa NATO-om,međutim, sljedeće godine, glasnogovornik NATO-a, rekao je da je, unatoč ruskom protivljenju širenje NATO-a Saveza,vrata ostaju otvorena i za one koji su zadovoljili kriterije.
Od juna 2014. godine, ankete su pokazale da oko 50% ispitanika podržava podržava ukrajinski ulazak u NATO. Neki 69% Ukrajinaca želi da se pridruži NATO-u, navodi se u junu 2017.
NATO-ruski odnosi, odnosi između vojnog saveza NATO-a i Ruske Federacije su osnovana 1991 Godine 1994. Rusija pridružila programu Partnerstvo za mir, a od tog vremena, NATO i Rusija potpisali su nekoliko važnih sporazuma o suradnji. Prema riječima Vladimira Putina, on je predložio ideju Rusiji ulazak u NATO.Vijeće Rusija-NATO je osnovan 2002 za upravljanje sigurnosnim pitanjima i zajedničke projekte. Suradnja između Rusije i NATO-a sada se razvija u nekoliko glavnih sektora, uključujući: borba protiv terorizma, vojnoj suradnji, suradnji u Afganistanu i borbi protiv lokalne proizvodnja lijekova, industrijsku suradnju, a oružje je nešireno.Dana 1. aprila 2014., NATO je jednoglasno odlučio obustaviti suradnju s Ruskom Federacijom.Dana 18. februara 2017. godine, u Ministarstvu vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da podupire nastavak vojne suradnje s NATO saveza.
_05.jpg)
