Angus Barbieri (1938 ili 1939 – 7. septembar 1990) bio je Škot koji je postio 382 dana,[1] od 14. juna 1956. do 30. juna 1966. Hranio se čajem, kafom, gaziranom vodom i vitaminima, dok je živio kod kuće u Tayportu u Škotskoj, često posjećujući bolnicu Maryfield radi medicinskih evaluacija. Izgubio je ukupno 125 kilograma i postavio rekord u dužini posta.[2]
Rani život
Agostino "Angus" Barbieri rođen je u italijanskoj porodici koja je vodila prodavnicu ribe i pomfrita. Zbog ogromne tjelesne građe bila mu je potrebna pomoć i asistencija tokom obavljanja normalnih aktivnosti. Primjerice, kada je Barbieri u aprilu 1961. putovao na Wembley na Britansko domaće prvenstvo, grupa ljudi morala ga je izgurati i izvući kroz vrata autobusa. Budući da nije mogao proći kroz pokretnu rampu na ulazu u stadion, Barbierija je policijski čuvar kroz kapiju otpratio na stadion, dok su mnogi drugi navijači bez ulaznica iskoristili zauzetost policije da bi ušli na tribine.[3]
Post
Godine 1965, kao dvadesetsedmogodišnjak, Barbieri se javio u bolnicu Maryfield u Dundeeju. Inicijalno je bio planiran krakoročni post, jer su doktori bili mišljenja da su kratki postovi poželjniji od dugotrajnih. Barbieri je insistirao da nastavi jer se "adaptirao toliko dobro i bio željan dostizanja svoje idealne težine". Kako bi izbjegao žudnju za hranom, dao je otkaz u očevoj radnji, koja se zatvorila tokom Angusovog posta.
Kako je napredovao sa postom, izgubio je kompletnu želju za hranom.[4] Tokom 382 dana, od 14. juna 1965, pa do 30. juna 1966, konzumirao je samo vitamine, elektrolite, neodređenu količinu kvasca (izvor svih esencijalnih aminokiselina), te nekalorične napitke poput čaja, kafe i mineralne vode, iako je povremeno dodavao mlijeko i/ili šećer u napitke, pogotovo tokom zadnjih sedmica posta.
Barbieri je započeo liječenje u bolnici, ali većinu dana proveo je kod kuće, posjećujući bolnicu radi ambulantnih pregleda, te radi davanja uzorka krvi i urina. Uzorci stolice nisu uzeti, ali je navodno bio bez stolice 48 dana. Njegova početna težina bila je 207 kg, a post je službeno prekinut 1. jula 1966, kada je Barbieri dostigao ciljnu težinu od 82 kg. Narednih 10 dana, prema savjetima doktora, bio je na solnoj, zatim šećernoj dijeti, kako bi se pripremio za čvrstu hranu. Neki izvori navode da je post trajao 392 dana umjesto 382. Barbieri je prvi čvrsti obrok imao 11. jula 1966 kada je pojeo kuhano jaje i krišku hljeba sa maslacem. Izjavio je da je zaboravio kakvog je ukusa hrana, te da je u potpunosti uživao.
Rekord
U izdanju Guinnessove knjige rekorda iz 1971, Barbierijev post od 382 dana dokumentiran je kao najduži zabilježeni. Barbieri i dalje drži rekord za najduži post, odnosno apstitenciju od čvrste hrane. Guinness više aktivno ne podstiče rekorde vezane za post, radi straha da će podstaći nesigurno ponašanje ljudi.
Život poslije posta
Doktori su bili zadivljeni Barbierijevom sposobnošću da odoli iskušenju da jede, bez potrebe da ostaje u bolnici. Svoj uspjeh proslavio je odlaskom na trosedmični odmor u Španiju. Istraživanje iz 1973. otkrilo je da je Barbieri zadržao zdravu težinu od 89 kg, zaključivši da "produženi post kod ovog pacijenta nije imao štetnih efekata". Barbieri se nakon toga preselio u Warwick, gdje se i oženio i dobio dva sina sa suprugom Mary.
Umro je u septembru 1990, nakon kraće bolesti.
Također pogledajte
Reference
