Obavještajna služba je državna agencija odgovorna za prikupljanje, analizu i eksploataciju informacija u cilju podrške sprovođenju zakona, očuvanja nacionalne bezbjednosti i ostvarivanja različitih vojnih i vanjskopolitičkih ciljeva.[1]
Sredstva i načini kojima se prikupljaju informacije su i javna i prikrivena i mogu uključivati širok spektar sredstava kao što su: špijunaža, presretanje komunikacija, kriptoanaliza, saradnju sa drugim institucijama kao i procjena i analiza javno dostupnih informacija. Sakupljanje i proučavanje ovih informacija poznato je i kao analiza obavještajnih podataka ili procjena obavještajnih podataka.
Obavještajne službe ili agencije državnim ustanovama pružaju sljedeće usluge:
Blagovremeno upozoravanje o nadolazećim kriznim situacijama;
Pružanje informacija nacionalnim i međunarodnim službama sa ciljem suprotstavljanja trenutnim i potencijalnim protivnicima;
Nacionalno obavještavanje o planiranju odbrane i vojnim operacijama;
Zaštita osjetljivih informacija, njihovih izvora i aktivnosti;
Može djelovati tajno sa ciljem zaštite nacionalne sigurnosti;
Odbrana od djelovanja drugih nacionalnih obavještajnih službi (kontraobaveštajne službe).
Postoji razlika između sigurnosnog obaveštajnog rada i obaveštajnog rada u inostranstvu. Bezbjednosna obavještajnost tretira eventualne domaće prijetnje (npr. terorizam, špijunažu i sl). S druge strane, spoljna obaveštajna služba uključuje prikupljanje informacija vezanih za političke ili ekonomske aktivnosti stranih država.
Pojedine obavještajne službe su umiješane u atentate, trgovinu oružjem, državne udare i plasiranje dezinformacija (propagandno djelovanje), kao i druge tajne operacije sve sa ciljem ostvarivanja svojih i interesa svojih vlada.
