Svoju omladinsku nogometnu karijeru započeo je u lokalnom timu NK Travnik, nakon čega se preselio u Zagreb i pridružio zagrebačkom Dinamu. Blažević je (prema ličnom priznanju), s trenerskom karijerom započeo vrlo rano, jer je bio sasvim prosječan igrač.
Kao igrač igrao je za zagrebački Dinamo, Lokomotivu Zagreb, Rijeku, FK Sarajevo i FC Sion. Karijeru je završio u FC Moutieru 1966. godine nakon što je dobio promociju u Superligu Švicarske (LNA).[5]
Godine 1979. Blažević se vraća u Jugoslaviju, na čelo HNK Rijeke. Nakon osvajanja 10. mjesta za sezonu 1979-80 u tadašnjoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi, Blažević je HNK Rijeku doveo do četvrtfinala UEFA Kup pobjednika kupova 1979/1980., gdje su izgubili utakmicu protiv FC Juventusa. Bio je to najbolji UEFA plasman ovog tima do danas.
Također, ostvario je uspjeg predvodivši ovaj nogometni klub do finala Kupa Balkana 1979/1980, gdje su u finalu izgubili od FC Sportul Studențesc București.[8]
Uspjeh sa Dinamom
Dana 11. dećembra 1980. godine Miroslav Blažević preuzima trenersko mjesto Dinama, u to vrijeme jednog od četiri najznačajnija jugoslavenska nogometna kluba. Nakon slabe prve sezone u kojoj je Dinamo zauzeo peto mjesto, Ćiro se proslavio osvajanjem Prvenstva Jugoslavije u nogometu 1981/1982, prvim jugoslavenskim naslovom prvaka za zagrebački klub nakon 24 godine. Naredne godine Dinamo je osvojio Kup maršala Tita i od tada je vodio dugačku sportsku bitku s Partizanom i Hajdukom u jugoslavenskom nogometnom prvenstvu. Godine 1983. Partizan osvaja prvenstvo Jugoslavije, a ubrzo zatim Blažević po prvi put napušta Dinamo.
Grasshopper i Priština
Blažević se vraća u Švicarsku i 1984. sa Grasshopperom iz Züricha osvaja Prvenstvo Švicarske.
Predvodio je ovaj nogometni klub u drugo kolo Kupa evropskih šampiona 1984/1985, gdje je izgubio od Juventusa. Prije završetka druge nogometne sezone Blažević je napustio trenersko mjesto u Grasshopperu.
Godine 1986. Ćiro se ponovno vraća u Jugoslaviju, ovog puta na Kosovo, gdje preuzima FK Prištinu. Sa ovim nogometnim klubom postiže izvrstan rezultat uvodeći ih u prvu ligu Prvenstva Jugoslavije u nogometu, čime postaje miljenik među ljubiteljima nogometa na Kosovu.[9]
Povratak u Dinamo, Nantes, PAOK
Iste godine postaje trenerom Dinama iz Zagreba, po drugi put. U tom periodu, s Dinamom ne pravi nikakav značajniji rezultat, te 1988. napušta klub. Sljedeći klub mu je francuskiFC Nantes, gdje je bio do 1990. godine. Ovaj period ostat će zapamćen po sumnjama u namještanje utakmica koje je rezultiralo odlaskom u zatvor visoko pozicioniranih nogometnih zvaničnika, kao što je Bernard Tapie.
Nakon toga, jednu sezonu trenirao je grčkiPAOK FC iz Soluna.[10]
Pod Ćirinim vodstvom Hrvatska nogometna reprezentacija igrala je svoje prve kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u nogometu 1996., gdje je osvojila prvo mjesto u grupi, ispred Italije i izravno se kvalificirala na Euro 96 u Engleskoj.
Hrvatska je prošla prvo kolo pobijedivši Tursku i tadašnje prvake, reprezentativce Danske, ali je izgubila od Portugala i suočila se u četvrtfinalu s Njemačkom. Njemačka je pobijedila sa 2:1 i na kraju osvojila prvenstvo. Ćiro i reprezentativci Hrvatske optuživali su švedskog suca Leif Sundell za pristranost u suđenju, tvrdeći da je sudio u korist Njemačke. Međutim, najbolji rezultati su tek dolazili. U kvalifikacijama za Svjetskom prvenstvu u nogometu 1998. u Francuskoj, Hrvatska reprezentacija je osvojila drugo mjesto u grupi, odmah iza Danske porazivši nogometni tim Ukrajine.
Od januara do juna 1996. Blažević je radio na mjestu savjetnika u HNK Rijeka, kako bi pomogao novoimenovanom treneru Nenadu Gračanu da spasi svoj bivši klub od ispadanja iz prve lige.[11]
Svjetsko prvenstvo u nogometu 1998.
Godine 1998. nogomentna reprezentacija Hrvatske bila je sastavljena od vrhunskih igrača koji su igrali po evropskim klubovima, kao što su Zvonimir Boban, Davor Šuker, Slaven Bilić, koje je Miroslav "Ćiro" Blažević veoma uspješno predvodio. Na Svjetskom prvenstvu u nogometu u Francuskoj su postigli najveću senzaciju na ovom takmičenju osvojivši treće mjesto u play-off-u. U grupnoj fazi Hrvatska je eliminirala Japan i Jamajku, pretrpivši nevažan gubitak od Argentine u finalnoj utakmici. U nokaut fazi je prošla Rumuniju, pobijedivši je rezultatom 1-0 iz penala. To ih je pripremilo za četvrtfinale protiv Njemačke. Ćiro i nogometaši Hrvatske su uzvratili nogometašima Njemačke za poraz na evropskom prvenstvu dvije godine ranije sa šokantnom pobjedom 3-0, koja je zaprepastila svijet. U polufinalu Hrvatska je izgubila od domaćina Francuske (1:2). Blažević je u tom polufinalu donio kritičnu trenersku odluku jer nije uveo u igru svog najtalentovanijeg igrača Roberta Prosinečkog kod neriješenog rezultata 1–1. Umjesto toga, odlučio se da u igru uvede Silvija Marića, koji je zamijenio povrijeđenog Bobana poslije poluvremena. Za treće mjesto igrali su sa Holandijom (2-1). U toj utakmici Prosinečki je krenuo naprijed i odmah se osjetilo njegovo prisustvo kada je postigao prvi pogodak, kojom prilikom je dodao loptu između protivničkih odbrambenih igrača, što je rezultiralo drugim pogotkom Hrvatske. Hrvatska je pobijedila protiv Holandije 2: 1 i osvojila bronzanu medalju. Ćiro je ponovno postao nacionalnim herojem i proglašen je najboljim trenerom Svjetskog prvenstva.
Ostali dio njegova vremena provedenog na mjestu trenera reprezentacije nije bio tako uspješan. Hrvatska se nije uspjela plasirati na Evropsko prvenstvo u nogometu 2000., zauzela je treće mjesto u grupi, iza Nogometne reprezentacije Srbije i Crne Gore i Irske. Ćiro je ostao na mjestu trenera i započeo gradnju novog tima, sa mladim igračima za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002.. Međutim, nakon samo dvije odigrane kvalifikacijske utakmice koje su završene neriješenim rezultatom, Ćiro je bio prisiljen na ostavku u jesen 2000. godine.
Iran i povratak u Hrvatsku
Poznat u fudbalskom svijetu po svojoj senzaciji na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, Ćiro je prihvatio ponudu da vodi Nogometnu reprezentaciju Irana tokom kvalifikacija za Svjetski kup 2002. godine. Pred nastup u posljednjem kolu kvalifikacija brzo je stekao poštovaoce među mnogim iranskim navijačima. Ćiro je zadržao formaciju 3–5–2 s kojom je Iran igrao ranije na Kupu Azije u nogometu 1996., gdje je iranska reprezentacija osvojila treće mjesto. Također, on je u Nogometnu reprezentaciju Irana uveo nove igrače, poput: Rahmana Rezaeija, Džavada Nekunama i Ebrahima Mirzapura. Poznat kao slatkorječiv i "showman", Blažević je ostao vjeran sebi tvrdeći da će se objesiti o golmansku stativu ako Iran ne uspije pobijediti Irsku u odlučujućem kvalifikacijskom play-off-u za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002..[12] Irska je slavila pobjedu sa 2: 1 nakon produžetaka, a ovaj poraz je označio kraj Blaževićevog boravka u Iranu kada je Nogometnu reprezentaciju preuzeo njegov pomoćnik Branko Ivanković.
Ćiro se nakon toga vratio u Hrvatsku, gdje je prvo spasio NK Osijek od ispadanja, a potom ponovo nazad u Dinamo. U svom četvrtom mandatu kao trener Dinama, Blažević je 2003. godine osvojio hrvatsko prvenstvo, ali je ponovo napustio Dinamo iste godine nakon sukoba sa svojim dugogodišnjim prijateljem, Dinamovim potpredsjednikom Zdravkom Mamićem.
Nakon toga, Ćiro nekoliko mjeseci vodi slovensku NK Muru, a zatim NK Varaždin, sa kojim ostaje do kraja sezone.[13] Tokom njegovog trenerskog rada u NK Varaždin, na mjestu pomoćnika trenera bio je Zlatko Dalić.[14]
Kratki boravak u Hajduku
Tada objavljuje da će trenirati Hajduk iz Splita u sezoni 2005./2006.
Desetljećima je Ćiro izražavao želju da trenira splitski Hajduk, ali mnogi navijači su izražavali sumnju u njega zbog njegovog trenerskog posla sa starim suparnikom Dinamom. Ćirin dolazak u Hajduk 2005. godine podijelio je navijače kluba, s dijelom onih koji su u Ćiri vidjeli čudotvorca koji klubu može vratiti staru slavu. Očekivanja nisu ispunjena pod Ćirinim vodstvom, jer je neslavno izbačen već u prvom kolu iz evropskog takmičenja protiv madžarskog Debreceni VSC rezultatom 5:0 na Poljudu i (3:0 u gostima). Bio je to najponižavajući rezultat za splitski klub na stadionu Poljud. Uvodne utakmice novog ligaškog takmičenja dovele su do još jednog niza poniženja, čime je Ćiro na kraju bio prisiljen na ostavku 18. septembra. Njegovo trenersko mjesto preuzeo je Igor Štimac, bivši igrač Hajduka i jedan od njegovih glavnih pristalica u klupskoj administraciji.
Neuchâtel i NK Zagreb
Nakon Hajduka, u oktobru 2005. vratio se u Švicarsku, gdje je predvodio Neuchâtel Xamax FCS. Na trenerskom poslu zamijenio je Alaina Gegera u pokušaju da spasi klub od ispadanja iz prve lige, nakon što su u prvih 10 utakmica sezone pobijedili samo jednu. Iako je Ćiro ostvario zapažene pobjede s Neuchâtelom protiv najboljih švicarskih klubova FC Basela i Züricha, oni su sezonu završili na devetom mjestu (u ligi od deset klubova) i prošli u play-off za ispadanje.
Međutim, poraženi su nakon rezultata 3:0 u dodatnim kvalifikacijama od FC Siona, te ispali iz prve lige. Blaževićev trenerski ugovor u Neuchâtel Xamaxu završio je u junu 2006.
Vratio se opet u Hrvatsku, a ovaj put je preuzeo NK Zagreb, sa čijom mladom ekipom je doživio uspješnu sezonu 2006 – 7, zauzevši treće mjesto iza Dinama i Hajduka. Tim rezultatom kvalifikovali su se za Intertoto kup 2007. godine. Međutim, NK Zagreb ispada iz Intertoto kupa već na prvoj prepreci od albanske KF Vllaznia Skadar na primljene golove u gostima. Nakon odlaska Ivice Vrdoljaka i Maria Mandžukića na početku sezone u gradskog rivala Dinamo Zagreb, NK Zagreb kreće sa nešto slabijim igrama. Međutim, Ćiro uživa veliko povjerenje predsjednika kluba, koji do kraja sezone završava na šestom mjestu. Oprašta se pobjedom protiv Hajduka i napušta trenersku klupu kluba.[15]
Trener Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine
Dana 10. jula 2008. godine Ćiro je imenovan glavnim trenerom Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.[16] Na tom poslu je zamijenio Mehu Kodru, koga su funkcioneri Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine otpustili 2 mjeseca ranije nakon što je odbio preuzeti dužnost trenera reprezentacije za prijateljsku utakmicu protiv Irana.[17] Budući da su otpuštanje Kodre mnogi njegovi poštovaoci smatrali posljednjom u nizu problematičnih odluka bosanskohercegovačkog nogometnog saveza, tako da ni Blažević po njegovom dolasku nije bio dočekan raširenih ruku od strane određenih dijelova javnosti. Budući da je nacionalni tim bio u potpunom neredu i da su mnogi igrači čak odbijali odgovoriti na pozive privremenog glavnog trenera Denijala Pirića, imenovanje Blaževića mnogi su navijači smatrali očajnim hitnim rješenjem nogometnog saveza osmišljenim da udovolji javnosti dovođenjem proslavljenog trenera nakon dvomjesečnog fijaska. Kombinirajući svoje pomno razrađene manire showman javne ličnosti s pristojnim početnim rezultatima na terenu, Blažević je brzo uspio šarmirati većinu javnosti da ga podrže na mjestu nogometnog trenera. Prema njegovom vlastitom priznanju, Blažević je već bio blizu zapošljavanja kao trener reprezentacije Bosne i Hercegovine godinama ranije. Međutim, nije uspio da dobije taj posao zbog tada utjecajnog člana bosanskohercegovačkog nogometnog saveza Jusufa Pušine, koji je Blaževića smatrao neprikladnim za taj posao zbog trenerske povezanosti s hrvatskim predsjednikom u vrijeme rata Franjom Tuđmanom i njegovom strankom.
Ostajući vjeran svim elementima svog trenerskog stila sa prethodnih radnih mjesta, 74-godišnji Blažević brzo je postao medijski favorit u Sarajevu. Uvijek spreman za jetke opaske, davao je bombastične intervjue, veselo iznoseći hrabre izjave i kratka obećanja.
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine pod Blaževićem se plasirala u play-off kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010., igrajući utakmicu protiv Portugala. Bosna je u Lisabonu izgubila rezultatom 1-0, pogotkom Brune Alvesa. U Zenici je Bosna izgubila 1-0 protiv Portugala, pogotkom koji je postigao Raul Meireles. Postavljen je za menadžera u timu Bosne i Hercegovine 10. jula 2008. godine,[16] a 11. decembra 2009. godine najavio je odlazak. Njegovoj smjeni prethodila je kritika bosanskih navijača i novinara nakon napada Blaževića na favorita navijača Zvjezdana Misimovića, okrivljujući ga za poraz protiv Portugala.[18]
Kina
Nakon njegovog odlaska sa mjesta selektora Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, 12. decembra 2009. godine potpisao je za nogometni klub Shanghai Shenhua.[19] Završio je 2010. godinu u kineskoj nogometnoj Super ligi na visokom trećem mjestu kvalifikacija za AFC Ligu prvaka.[20]
Postavljen je za menadžera Olimpijske reprezentacije Kine 30. novembra 2010. godine.[21] Podnio je ostavku na službenu dužnost u junu 2011. nakon što se nije uspio kvalificirati na Ljetne olimpijske igre 2012. godine.
Sanat Mes Kerman F.C.
Dana 28. avgusta 2011., Iranska Pro Liga najavila je da će Mes Kerman s Blaževićem potpisati ugovor o zamjeni trenera Samada Marfavija, koji je podnio ostavku dva dana ranije. 31. augusta 2011., vratio se u Iran nakon 10 godina i potpisao jednogodišnji ugovor s Mes Kermanom. 9. septembra 2011. godine njegov tim igrao je utakmicu protiv S.C. Damash Gilana neriješeno 1: 1. Karijeru je započeo u klubu uspješno, ali nakon nekoliko sedmica nogometni tim Mes Kerman se vratio u zonu ispadanja. Miroslav Blažević je bio otušten kao glavni trener kluba 14. februara 2012., a umjesto toga postavljen je za tehničkog direktora kluba.
NK Zagreb
U novembru 2012. vratio se u NK Zagreb kako bi pomogao klubu da ostane u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi jer je nakon loših rezultata dospio pri dnu tabele. U početku je Blažević sa NK Zagreb imao pristojne rezultate, poput pobjede nad zagrebačkim Dinamom na domaćem terenu, ali kasnije je njegov tim počeo da ostvaruje slabe rezultate. U decembru 2012. umalo je napustio klub jer je imao ozbiljnu svađu s predsjednikom NK Zagreba, ali je odlučio ostati. U maju 2013. nakon što NK Zagreb nije uspio osigurati mjesto u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi i završio na dnu tabele, najavio je odlazak iz profesionalnog nogometa na kraju sezone..[22]
Sloboda Tuzla
U januaru 2014., nakon što je odbio preuzeti klub Druge hrvatske nogometne ligeNK Solin, Blažević je potpisao sa Slobodom iz Tuzle, koja igra u Prvoj nogometnoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.[23] On je preuzeo klub dok je bio drugi na tabeli lige i dogovorio se da vodi klub do kraja sezone s ciljem da se domogne Premijer lige Bosne i Hercegovine. Uspio je da ostvari taj cilj, a Sloboda je pobijedila u 13 utakmica i izvukla 1 sa neriješenim rezultatom od ukupno 15 mečeva u utrci za pobjedu u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine sa rekordnih ukupno 71 bodom iz svojih 30 ligaških utakmica te sezone.
Zadar
Dana 2. septembra 2014., nakon Slobode iz Tuzle, imenovan je menadžerom hrvatskog kluba iz Prve nogometne lige, NK Zadar, ali je napustio klub i završio trenersku karijeru 2. januara 2015.[24][25]
Privatni život
Miroslav Blažević je u braku sa Zdenkom Đorđević od 1961. godine, sa kojom ima troje djece, kćeri Barbaru (1962.), Katarinu (1966.), sina Miroslava i petero unučadi.
Nadimak Ćiro
Prema vlastitoj izjavi nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca. To se njemu ni njegovim roditeljima nije sviđalo jer je to ime imalo i neko pogrdno značenje. Njegova majka se svakodnevno molila da ga prestanu tako zvati. Odlaskom u Dinamo Zagreb taj nadimak je nakratko zaboravljen. Tamo je dobio nadimak "Blaž". Međutim ubrzo ga na terenu prepoznaju neki Travničani i počinju mu skandirati, pa je "Blaž" opet postao "Ćiro"
Nagrade
Trostruki je dobitnik Državne nagrade za sport "Franjo Bučar":
1998. godišnja nagrada za pojedince
1998. godišnja nagrada za ekipe kao član reprezentacije.
