Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići na desnoj obali rijeke Bosne i blizu ušća rječice Goruše. Danas je arheološko područje Mile zaštićeni nacionalni spomenikBosne i Hercegovine.[1] Od nekadašnjeg franjevačkog samostana i crkve sv. Nikole, koji se prvi put izravno spominje 1367. godine, a koji je postojao sve do 1697. godine kada je tokom Velikog Turskog rata (1683-1699) napušten. Danas su sačuvani ostaci temeljnih zidova koje je prvi otkopao Carl Patch 1909-1910. godine.
Historija
Nakon osnivanja prvog franjevačkog samostana i organizacijom franjevačke pokrajine (vikarije) 1340. godine, postaje sjedište vjerskih institucija. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).
Od 1367. do 1407. godine zapisano je u historijskim izvorima nekoliko podataka koji se odnose na novčane priloge dubrovačkih trgovaca Samostanu sv. Nikole u Milima.[2]
Od 1380. do 1390. godine u nekoliko franjevačkih hronika spominje se Samostan sv. Nikole u Milima
Od 1450. godine nadalje, sve vijesti koje se odnose na samostan i crkvu nalaze se u raznim hronikama, popisima franjevačkih samostana i izvještaja crkvenih velikodostojanstvenika.[3]
Uloga
Istraživani dio ovog mjesta je lociran na nekadašnjem neolitskom naselju smještenom u period između 2600-2400 godine p. n. e. Mile (u pisanim izvorima: Mile, Sv. Nikola, Visoko, Mileševo) se prvi put spominju 1244. godine kao mjesto gdje se nalazila crkva sv. Kuzme i Damjana, koja je bila posvećena svecima - liječnicima, a koje je bilo posjed bosanske biskupije. Iste godine je ban Stjepan II Kotromanić podigao prvi franjevački samostan sv. Nikole. Godine 1340. Mile postaju sjedište franjevačke vikarije, a samostan je igrao ulogu čuvara javnih isprava.
U Milama je krunisani prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, i to 1377. godine.[4][5] U crkvištu pod velikim stećkom u grobu kralja Tvrtka I pronađeni su ostaci brokatne tkanine sa motivima grba sa štitom, velom, krunom, kacigom i perjanicom. U dva komadića tkanine raspoznaju se konture štita sa ljiljanima. Cijeli štit kao i greda obrubljen je tankom zlatnom trakom i snažno naget udesno. Na gornji desni ugao štita postavljena je visoka kaciga u obliku zvona. Sa vrha kacige gotovo do kraja štita pada veo koji se pri kraju i završava u dva oštra kraka podsjećajući na riblje peraje. Kruna je predstavljen zlatnom trakom iz koje viri jedan čitav ljiljan na sredini i dvije polovine sa strana. Mile su bile i mjesto gdje se krunisao Stjepan Tomaš[6], međutim kruna iz Rima nije stigla na vrijeme.[6]
Osim krunisanja, u crkvi u Milama se vršilo i ukopavanje bosanskih banova i kraljeva. Tu su ukopani bosanski kralj Tvtko i njegov stric ban Stjepan II Kotromanić. Kraljevska grobnica je prvobitno bila crkva, a kada je postala premalena za zajednicu, ali i krunidbeni ceremonijal, pretvorena je u grobnicu, a izgrađena je nova, veća crkva. Prema Anđeliću, u tim prilikama u manjoj, starijoj crkvi, je najvjerovatnije boravila vladarska porodica.
Stanak
Mili su bile jedno od mjesta gdje su se održavap stanak, ili kako se drugačije zvalo: sva Bosna, rusag, bosanski rusag, ili jednostavno "Bosna". Na stanku su rješavana pitanja koja su se ticala untrašnje i vanjske politike Bosne. Među ta pitanja spadali su: izbor i krunisanje vladara, darivanje i oduzimanje baštine, otuđivanje državne teritorije i određivanje vanjske politike.[7]
Grobnice i stećci
Rekonstrukcija crkve u Milama
Grobovi su ispunjavali unutrašnjost crkve, dok se oko crkve nalazila nekropolastećaka. Otkriveno je preko 100 grobova, a u samoj crkvi otkriveno i istraženo 36. Najzanimljivija je kraljevska grobnica gdje je nadzemni dio sačinjen od kamenih ploča crvenkastosmeđe boje, sa figuralnim ukrasima u plitkom reljefu i jedan fino obrađeni stećak sa podnožjem. Primjetna je fina obrada nadgrobnih ploča što upućuje na vještinu i školovanost klesara. Svi nalazi, materijali, nakiti, i ukrasi su uredno pohranjeni, a neki i izloženi u Zavičajnom muzeju u Visokom. Grobnica kralja Tvrtka I Kotromanića smještena je u zadnjem dijelu crkvenog kora, postavljena simetrično u odnosu na drugi i treći par pilastara. Nadzemni dio grobnice sačinjavale su kamene ploče crvenkastosmeđe boje, sa profilacijom i figuralnim ukrasima u plitkom reljefu i jedan monolitni stećak-sljemenjak sa podnožjem, pomno isklesan od čistog sitnozrnog krečnjaka. Danas stećak, amorfna, otucana gromada, leži uz sjeverni zid crkve, gdje je i nađen tokom revizionih iskopavanja.
Prema podacima koje su skupili Irma Čremošnik i Pavao Anđelić od radnika, koji su učestvovali u iskopavanjima, i od drugih očevidaca, velika crkva bila je bazilika na tri lađe, u kojoj se našlo mnoštvo grobova te jedna zidana grobnica u apsidi crkve sa osam kostura. U ovoj grobnici nađeni su ostaci brokata, koji se danas čuvaju u muzeju u Sarajevu. Na tim ostacima P. Anđelić otkrio je zlatom vezene grbove bosanskih vladara Kotromanića, što nam govori, da su u toj grobnici bili pokopani vladari iz obitelji Kotromanića
Grobnica bana Stjepana II Kotromanića
Stjepan II Kotromanić je umro 1353. godine i njegov grob nije mogao biti arheološki provjeren. Mauro Orbin i mnogi franjevački ljetopisi navode da je ban Stjepan II podigao Crkvu svetog Nikole u Milima i da je prema vlastitoj želji u njoj pokopan[8]
Grobnica kralja Tvrtka I Kotromanića
Grobnica kralja Tvrtka smještena je u zadnjem dijelu crkvenog kora. Nadzemni dio grobnice sačinjavale su kamene ploče crvenkastosmeđe boje, sa profilacijom i figuralnim ukrasima u plitkom reljefu i jedan monolitni stećak-sljemenjak sa podnožjem, danas stećak, amorfna, otucana gromada, leži uz sjeverni zid crkve. Finu obradu nadgrobnih ploča nad grobnicom kralja i onih koji su uz njega pokopani, kao i stećaka, izradio je vješt i školovan klesar[9]
Opisujući grobove u unutrašnjosti crkve, Đuro Basler piše da je to: "manja kripta u obliku ozidane grobnice [...] toliko velika da je u njoj sahranje-no 8 osoba ”, a u koju se “silazilo kroz otvor pokriven pločom 100 x 180 cm"
Ukrasni i nadgrobni ostaci
Od ostataka su uglavnom sačuvani ulomci ukrasne kamene plastike, kao i ulomci nadgrobnih ploča. Na nekim odlomcima su primjetne umjetne sposobnosti, kao i sama izrada što govori o veoma visokom zanatskom nivou. Najupečatljiviji dokazi su na sačuvanom bloku gotičke bifore, dijelovima kraljevske grobnice, i posebno na obrađenom stećku - sljemenjaku. Oko, i u samoj crkvi su pronađeni stećci koji ne odudaraju od uobičajenih i ne pokazuju nikakve regionalne karakteristike. Uz stećke pronađeno je i nekoliko nadgrobnih ploča u unutrašnjosti crkve.
Tek nakon Drugog svjetskog rata konačno su stvoreni povoljniji uvjeti za bolju analizu nalaza, što je potaklo i daljnja arheološko-povijesna istraživanja. Nažalost, upravo u to vrijeme ostaci crkve pretrpjeli su veliku štetu, prilikom izgradnje željezničke pruge, lokalitet je većim dijelom bio grubo poravnat, pa su podignute barake za smještaj omladinskih radnih brigada, dok je trasa nekadašnje uskotračne pruge pretvorena u cestu.[10] Važan preokret za istraživanje ovog lokaliteta je napravio arheolog Pavao Anđelić kraćim člankom Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovićima kod Visokog iz 1962. U cilju kvalitetnije prezentacije spomenika, Općina Visoko je u augustu 2015. godine, u saradnji sa Zavičajnim muzejom finansirala je radove na projektu osvjetljenja i konzervacije lokaliteta. Konzervatorskom intervencijom sanirano je oštećenje krune zidova, vraćanjem postojećeg kamenog materijala koji se odvojio od ležišta.[11]
^Mustafa Imamović, Osnove upravno-političkog razvitka i državnopravnog položaja Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo (2006), str. 46.
