Ljubomora je osjećaj koji je obično posljedica negativnih misli i osjećaja nesigurnosti, straha i tjeskobe, potaknutih očekivanjem gubitka nečega do čega je nekome stalo, kao što su emocijska veza, prijateljstvo ili (najćešće) ljubav. Ljubomora je često kombinacija osjećaja ljutnje], tuge i gađenja. Ona može biti i karakteristični oblik i model osobnog i/ili društvenog ponašanja.
Ljubomora je poznat i mnogo opisivani osjećaj u ljudskim odnosima, od početaka pisane historije, a i prije toga (u usmenim predanjima). Za njeno moguće objašnjenje, posmatrana je kod petomjesečnih i starijih beba.[1][2][3]
Neki tvrde da se ljubomora javlja u svim kulturama;[4][5][6] međutim, drugi misle da je ljubomora fenomen koji je specifičan za pojedine kulture i da je generacijski prenosiva.[7]
^Hart, S. (2002). Jealousy in 6-month-old infants. Infancy, 3, 395–402.
^Hart, S. (2004). When infants lose exclusive maternal attention: Is it jealousy? Infancy, 6, 57–78.
^Shackelford, T.K., Voracek, M., Schmitt, D.P., Buss, D.M., Weekes-Shackelford, V.A., & Michalski, R.L. (2004). Romantic jealousy in early adulthood and in later life. Human Nature, 15, 283–300.
^Buss, D.M. (2000). The Dangerous Passion: Why Jealousy is as Necessary as Love and Sex. New York: Free Press.
