U šahu, kompenzacija je tipična kratkoročna pozicijska prednost koju igrač stekne u zamjenu za tipični materijalni nedostatak. U kratkoročne prednosti spadaju inicijativa i napad.
"lovački par", tj. posjedovanje oba lovca u situaciji kad protivnik ima jednog ili nema nijednog. Gotovo svi moderni šahisti smatraju posjedovanje lovačkog para prednošću, iako je kroz historiju bilo mnogo rasprava o tome koliku (tačno) prednost oni predstavljaju. Lovački par svoju snagu najčešće pokazuje u završnici.
bolja aktivnost figura i/ili bolji razvoj (uobičajeno u gambitima)
izloženost protivničkog kralja budućem napadu, bilo zbog gubitka pješačkog zaklona, bilo zbog zarobljenosti u centrutable, često predstavlja odličnu kompenzaciju.
kontrolu nad ključnim poljima, dijagonalama, linijama ili redovima.
Primjeri
Polugajevski – Evans
Polugajevski – Evans (1970)
a
b
c
d
e
f
g
h
8
8
7
7
6
6
5
5
4
4
3
3
2
2
1
1
a
b
c
d
e
f
g
h
Bijeli na potezu remizira.
Top na sedmom redu (protivnikov drugi red) obično je veoma snažan budući da prijeti protivnikovim nepomjerenim pješacima i ograničava kretanje njegovog kralja. Top na sedmom redu dovoljna je kompenzacija za pješaka (Fine i Benko 2003, str. 586). U ovoj poziciji iz partije između Leva Polugajevskog i Larryja Evansa[1] top na sedmom redu omogućuje bijelom da remizira iako ima pješaka manje (Griffiths 1992, str. 102–103).
