Knudson je izvršio statističku analizu slučajeva retinoblastoma, tumoraretine koji se javlja i kao nasljedna bolest i sporadično. Napomenuo je da se naslijeđeni retinoblastom javlja u mlađoj dobi od sporadične bolesti. Osim toga, djeca sa naslijeđenim retinoblastomom često su razvila tumor na oba oka, što ukazuje na osnovnu predispoziciju.
Knudson je sugerirao da su za izazivanje raka bila neophodna dva "pogotka" u DNK. Kod djece sa naslijeđenim retinoblastomom, prva mutacija u onome što je kasnije identificirano kao RB1 gen, bila je naslijeđena, a druga stečena. Kod nenaslijeđenog retinoblastoma, umjesto toga, morale su se dogoditi dvije mutacije, ili "pogoci", prije nego što se tumor mogao razviti, objašnjavajući kasniji početak.
Kasnije je otkriveno da karcinogeneza (razvoj raka) zavisi i od mutacije protoonkogena (gena koji stimulišu ćelijsku proliferaciju) i od inaktivacije supresorskih gena, koji drže proliferaciju pod kontrolom. Međutim, Knudsonova hipoteza se posebno odnosi na heterozigotnost gena za supresoror tumora. Potrebna je inaktivacija oba alela, jer je obično dovoljan jedan funkcionalni supresorski gen tumora. Utvrđeno je da su neki geni supresori tumora "zavisni od doze" tako da inhibicija jedne kopije gena (bilo putem genetičke ili epigenetičke modifikacije) može podstaknuti maligni fenotip, koji se naziva haploinsuficijencija.[3]
Srodne ideje
Najavljen 2011. godine, hromotripsis na sličan način uključuje višestruke mutacije, ali tvrdi da se sve one mogu pojaviti odjednom. Ova ideja, koja pogađa samo 2-3% slučajeva karcinoma, iako do 25% karcinoma kostiju, uključuje katastrofalno razbijanje hromosoma na desetine ili stotine komadića, a zatim ih neispravno spaja. Pretpostavlja se da se ovo razbijanje dešava kada se hromosomi zbijaju tokom normalne ćelijske diobe, ali je okidač za razbijanje nepoznat. Prema ovom modelu, rak nastaje kao rezultat jednog, izolovanog događaja, a ne kao sporo nakupljanje višestrukih mutacija.[4]
Tačna funkcija nekih gena supresora tumora još nije poznata (npr. MEN1, WT1),[5] ali na osnovu ovih gena prema Knudsonovoj hipotezi o "dva pogotka", pretpostavlja se da su oni supresorski geni.
Reference
^Abeloff's Clinical Oncology. Niederhuber, John E.,, Armitage, James O., Doroshow, James H.,, Kastan, M. B. (Michael B.),, Tepper, Joel E.,, Preceded by: Abeloff, Martin D. (6th izd.). Philadelphia, PA. 2019. str. 218. ISBN978-0-323-56815-9. OCLC1089396489.CS1 održavanje: others (link)