Hladni odušak

Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajge/borealne šume
Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela
Četinarske šume umjerenih predjela
Tropske i suptropske vlažne širokolisne šume
Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
Tropske i suptropske četinarske šume
Tropske i suptropske travne i žbunaste vegetacije
Travne i žbunaste vegetacije umjerenih predjela
Planinske travne i žbunaste vegetacije
Pustinje i vegetacija sušnih oblasti
Sredozemna vegetacija
Plavljena travna vegetacija
Mangrove
Vodeni biomi
Kontinentalni prag
Obalska zona (litoral) i zona mlata
Riparijska zona
Jezera
Koralni greben
Šume algi
Ledeni pokrivač
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Zona dna (bentos)
Pelagijska zona (pelagijal)
Neritska zona (sublitoral)
Drugi biomi
Endolitska zona

Hladni ispust (koji se ponekad naziva i hladni odušak) je područje okeanskog dna gdje se vodik-sulfid, metan i drugi ugljikovodici izviru u vidu tekućine, često u obliku bazena. „Hladnoća“ ne znači da je temperatura curenja niža od temperature okolne morske vode. Naprotiv, temperatura mu je često nešto visa.[1] "Hladno" je relativno prema vrlo toplim (najmanje 60oC) uvjetima hidrotermnog odvoda. Hladni propusti čine biom sa nekoliko endemskih vrsta.[2][3]

Hladni ispusti razvijaju jedinstvenu topografiju s vremenom, gdje reakcije između metana i morske vode stvaraju karbonatne kamene formacije i grebene. Ove reakcije mogu biti ovisne i o aktivnosti bakterija. Ikait, vodeni kalcij-karbonat, može se povezati s oksidacijskim metanom na hladnim ispustima.

Tipovi

Ovi krateri označavaju formiranje bazen sa slanicom iz kojeg je sol prodirala kroz morsko dno i prožimala obližnji supstrat.

Prema dubini, hladni odušci mogu se razlikovati kao plitki hladni i duboke hladni ispusti.[2] Također mogu detaljno razlikovati, kako slijedi:

Formiranje i ekološka sukcesija

Hladni ispusti razvijaju jedinstvenu topografiju tokom vremena, gdje reakcije između metana i morske vode stvaraju karbonatnr stijene i grebene. Te reakcije mogu također ovisiti o bakterijskoj aktivnosti. Ikaite, hidratantni kalcij-karbonat, može se povezati s oksidacijskim metanom na hladnim tragovima.   Metan (CH4) je glavna komponenta onoga što obično nazivamo prirodni plin. Ali, osim što je važan energetski izvor za ljude, metan također čini osnovu hladnog oduška ekosisiema. Hladni odušak biota je ispod 200 m dubine iobično pokazuje mnogo veću sistemsku specijalizaciju i oslanjanje na hemoautotrofiju od onih sa dubine praga. Sedimenti dubokog mora vrlo su heterogeni. Oni održavaju različite geohemijske i mikrobne procese koji se ogledaju u složenom mozaiku staništa nastanjenih mješavinom specijaliziranih organizama (heterotrofnih i simbionatski povezanih) i pozadinske faune.

Izvanredni su po tome što koriste izvor ugljika neovisnog o fotosintezi i fotosintetski lanac hrane ovisan o suncu koji podržava sve ostale oblike života na Zemlji. Iako je postupak hemosinteze u potpunosti mikrobni, hemosintetske bakterije i njihova proizvodnja može podržati uspješne skupove viših organizama u obliku simbioze.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Fujikura, Katsunori; Okutani, Takashi; Maruyama, Tadashi (2008). Sensui chōsasen ga mita shinkai seibutsu : shinkai seibutsu kenkyū no genzai [Deep-sea life: biological observations using research submersibles]. Tokai University Press. ISBN 978-4-486-01787-5.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  2. ^ a b c d e f g h Vanreusel, A.; De Groote, A.; Gollner, S.; Bright, M. (2010). "Ecology and Biogeography of Free-Living Nematodes Associated with Chemosynthetic Environments in the Deep Sea: A Review". PLoS ONE. 5 (8): e12449. Bibcode:2010PLoSO...512449V. doi:10.1371/journal.pone.0012449. PMC 2929199. PMID 20805986.
  3. ^ Bernardino, A. F.; Levin, L. A.; Thurber, A. R.; Smith, C. R. (2012). "Comparative Composition, Diversity and Trophic Ecology of Sediment Macrofauna at Vents, Seeps and Organic Falls". PLoS ONE. 7 (4): e33515. Bibcode:2012PLoSO...733515B. doi:10.1371/journal.pone.0033515. PMC 3319539. PMID 22496753.

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!