Tokom 1976. bas gitarista Bijelog dugmeta Zoran Redžić, bubnjar Goran Ivandić i klavijaturista Vlado Pravdić bili su odsutni u muzičkim aktivnostima grupe zbog primanja poziva na obavezno služenje vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.[2] Svaki od njih je tako dobio privremenu zamjenu: na mjesto Redžića došao je vođa hard rok grupe Formula 4Ljubiša Racić, umjesto Gorana "Ipeta" Ivandića preuzeo je Bregovićev bivši kolega iz grupe KodeksiMilić Vukašinović, a Pravdića je zamijenio Laza Ristovski. Dolazak Laze Ristovskog iz Smaka (glavni konkurenti Bijelog dugmeta u to vrijeme) pobudila je veliku pažnju u tadašnjoj jugoslavenskoj štampi.
Grupa je radila i pripremala se za snimanje albuma u selu Borike u istočnoj Bosni, gdje su prethodno radili na svom prethodnom studijskom albumu, Šta bi dao da si na mom mjestu. Radni naslov albuma bio je "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje", po naslovu pjesme pjesnika i tekstopisca Duška Trifunovića. Goran Bregović nije uspio napisati muziku na stihove ove pjesme (stihove je kasnije upotrijebio u pjesmi koju je snimila Jadranka Stojaković), pa je namjeravao imenovati album "Hoću bar jednom da budem blesav". Međutim, urednicima Jugotona nije se svidio naslov, pa je album na kraju naslovljen "Eto! Baš hoću!".
Album je kao i "Šta bi dao da na mom mjestu", snimljen u Londonu, a producirao ga je Neil Harrison. Na snimanju bas gitaru je svirao pjevač Željko Bebek, jer je Ljubiša Racić bio angažiran samo kao muzičar na koncertnim turnejama. Album je objavljen 20. decembra 1976.[3]
Opis
Nakon veoma uspješnog albuma "Šta bi dao da si na mom mjestu" muzičari Bijelog dugmeta snimili su "Eto! Baš hoću!", koji je naišao na veoma dobar prijem kod publike i muzičkih kritičara.
Goran Bregović se prilikom komponiranja osam pjesama za ovo muzičko ostvarenje odlučio za nastavak uspješne kombinacije: "pastirskog roka" ("Dede bona, sjeti se, de ti tako svega", "Slatko je ljubit' tajno") uz upotrebu bosanskog žargona i narodnog pjevanja, rok standarda ("Ništa mudro" za koju je tekst napisao Duško Trifunović, "Ne dese se takve stvari pravome muškarcu") hard rock naslovna pjesma, "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze" i bluz rok pjesma po kojoj je album i dobio ime "Eto! Baš hoću!". Također, Bregović je na ovaj album uvrstio i dvije balade, simfonijski orijentisanu "Sanjao sam noćas da te nemam" i jednostavniju pjesmu "Loše vino" (napisali su ih Goran Bregović i kantautor Arsen Dedić, a izvorno je snimio pjevač Zdravko Čolić). Upravo na narednom albumu "Bitanga i princeza" Goran Bregović će usredsrediti veću pažnju na simfonijske balade, koju je na ovom albumu uspješno započeo. Važno je napomenuti doprinos Laze Ristovskog, koji je svojim znalačkim sviranjem električnih orgulja dao veliki doprinos cjelokupnom kvalitetu muziciranja Bijelog dugmeta na ovom albumu.[2][4]