Kao što joj i sam naziv na bosanskom jeziku govori, sura El-Kasas jest u stvari kazivanje o događajima koji su se već desili. U suri se prvenstveno kazuje o poslanicimaMusau i Harunu i faraonu.
Sadržaj
Sura počinje karakterističnim početkom Ta-Sin-Mim, koji se javlja još i u suri Eš-Šu'ara.[1]
Odmah nakon uvoda, u suri se kazuje o poslaniku Musau i Faraonu koji se uzdigao i stanovnike svoje zemlje na stranke izdijelio a nekima mušku djecu ubijao.
Naime u Musaovo vrijeme, Faraon je ubijao Israilovu mušku novorođenčad, želeći izbjeći sudbinu da jedno od njih kada odraste uništi Faraona svojom rukom.
O tome se kažeː
4. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih
vođama i nasljednicima učinimo.
5. I da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive
Dalje se govori o nadahnuću kojim je bila nadahnuta Musaova majka, koja ga je, kada se uplašila za njegov život, pustila niz rijeku, a onda božijom voljom dojila kao bebu. Sura opisuje Musaov život, od samog rođenja preko mladalaštva pa do poslanstva.
U suri se spominju i Musaove mudžize kada se kažeː
30. A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!
31. 'I baci svoj štap!' I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne okrenu se. 'O Musa, priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!
32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mane, i pribij uza se ruku
svoju od straha! Eto, to su dva znaka od Gospodara tvoga Faraonu i glavešinama njegovim, oni su, doista, narod grješnički!'"
