Edmund II (staroengleski: Eadmund II; 988 – 30. novembar 1016), poznatiji kao Edmund Željeznoboki, bio je kralj Engleske[1] od 23. aprila do 30. novembra 1016. Bio je sin kralja Ethelreda Nespremnog i njegove prve supruge Elfgifu od Yorka. Postao je kralj Engleske nakon smrti svog oca Ethelreda 1016. u trenutku velikih vojnih pohoda danskih osvajača na Englesku koje je predvodio Knut Veliki.
Edmund nije očekivao da će biti kralj Engleske. Međutim, nakon smrti njegova dva starija brata, postao je nasljednik engleskog prijestolja. Upamćen kao vrlo energičan vladar. Sa Knutom je tokom svoje kratke vladavine vodio rat sa promjenjivom srećom pri čemu su se izmjenjivale vojne pobjede na jednoj i drugoj strani što je završilo sklapanjem mira u Alneyu 1016. godine. Prema tom sporazumu Engleska je podijeljena na način da je Knutu pripala polovina Engleske sjeverno od rijeke Temze, a Edmundu je pripao južni dio. Ubrzo nakon toga iste godine, Edmund je umro te je Knut Veliki preuzeo kontrolu nad cjelokupnom Engleskom te postao engleski kralj. Nadimak Željeznoboki (engleski: Ironside) mu je zabilježen tek 1057. godine. Prema Anglosaksonskoj hronici, nadimak je dobio "zbog svoje ratobornosti" u borbi protiv danske invazije na Englesku koju je vodio Knut Veliki.
