Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Slika dijela ENIAC-a u Ballistics Research Lab, Aberdeen Proving Grounds, snimljena 1947.
ENIAC je skraćenica od engleske složenice Electronic Numerical Integrator And Computer i ime je prvog programabilnog računara konstruisanog u Americi pri University of Pennsylvania. ENIAC je bio predstavljen široj javnosti 14. februara1946, i radio je sve do 2. novembra1955 kada je bio demontiran. ENIAC je bio unikatni proizvod i nikada nije pušten u serijsku proizvodnju.
Historija razvoja i upotrebe
ENIAC je razvijen u Moore School of Electrical Engineering na University of Pennsylvania između 1943. i 1946. na osnovi projekta kojeg su razradili Dr John Mauchly i John Adam Persper Eckert Jr, inače namještenici u Moore školi inženjerstva. Zbog želje za bržim računskim mašinama tokom Drugog svjetskog rata američka vojska je bila zainteresirana za bilo kakvu ideju, no ideju o elektronskom računaru zasnovanom na elektronskim cijevima mnogi su tada smatrali neostvarivom zbog niske pouzdanosti tada dostupnih osnovnih jedinica - elektronskih cijevi. Bez obzira na osnovne nedostatke i opiranje pojedinih stručnjaka toga vremena John Mauchly i Pres Eckert smatrali su da je brzina računanja koju je elektronski stroj mogao postići bio dovoljan argument za njegovu izgradnju. Bez obzira na osnovne nedostatke elektronski računar je puno brži nego bilo koji mehanički ili elektromehanički stroj tada dostupan ili u izgradnji (Harvard Mark I). Mauchly i Eckert smatrali su da se pouzdanost novog stroja može postići statističkom selekcijom elemenata kao i pažljivom konstrukcijom sklopova i cjelina.
Preko kapetana američke vojske Hermana Goldstina, Mauchly i Eckert uspjeli su osigurati novčanu potporu tako da je ENIAC postao službeni projekt pod nazivom W-G70-ORD-4926 s inicijalnim budžetom USD $67,000 (1943), dok je do kraja gradnje bilo utrošeno nešto manje od USD $500,000. ENIAC je bio zamišljen kao namjenski stroj za potrebe izračunavanja balističkih tablica za topove koje je ispitivalo Ballistics Research Laboratory u Aberdeen Proving Grounds, MarylandPennsylvania. Nedugo nakon službenog puštanja u pogon, 1947. ENIAC je bio prebačen u Aberdeen Proving Grounds gdje je ostao sve do završetka svoga rada 1955.
veličina opreme (~) 2.4 m x 0.9 m x 30.5 m ili ~ 167 m2
potrošnja energije: 160 kW
ulazna jedinica: IBM čitač bušenih kartica
izlazna jedinica: IBM pisač
mod operacije: Paralelan
osnovna jedinica: 10-znamenkasti decimalni broj sa znakom (pozitivni ili negativni broj)
memorija: 20 decimalnih brojeva po 10 znamenki (200 znamenaka)
brzina računanja:
5,000 operacija po svakoj jedinici memorije ili ukupno 100,000 operacija u sekundi
357 operacija množenja u sekundi
38 operacija dijeljenja u sekundi
Osnovne komponente ENIAC-a bile su elektronske cijevi korištene u radio prijemnicima i ostalim elektronskim uređajima toga vremena. Svaka elektronska cijev imala je 8 nožica i ove cijevi zvale su se oktalne cijevi. Prlikom konstrucije korišteno je 7 raznih verzija elektronskih cijevi:
elektronske cijevi tipova "6L7", "6SJ7", "6SA7" i "6AC7" korištene za logičke sklopove I, ILI, NE
elektronske cijevi tipova "6L6" i "6V6" korištene za slanje signala i za pojačavanje signala između sklopova sistema
Elektronske cijevi su poznate po svojoj nepouzdanosti i mnogo vremena ENIAC je proveo na popravkama zbog zamjene izgorjelih cijevi. Zato je uvedeno nekoliko novina:
ENIAC se nije nikada nikada gasio. U većini slučajeva elektronske cijevi su se kvarile prilikom zagrijavanja i dok su se hladile, zbog efekta koji se zove termalni stres. Ovom tehnikom inženjeri ENIACa trebali su promijeniti prosječno po jednu elektronsku cijev svaka dva dana.
napajanje komponenti je smanjeno 10% od nominalnog – smanjenjem napona smanjivala se opterećenost unutar elektronske cijevi i time produživao radni vijek
sve komponente su bile dostupne na prednjoj strani računara što je omogućavalo bržu zamjenu elektronskih cijevi, te omogućavalo promatranje rada računara po paljenju i gašenju pojedinih cijevi
Unapređenja
1948 – dodan je ROM. Ova modifikacija je usporila brzinu izvođenja računskih operacija za 6 puta, no ova izmjena je ubrzala programiranje. Više nije bilo nužno premještati žice za programiranje računara, te je za programiranje ENIACa bilo potrebno utrošiti sate, a ne dane ili tjedne kao prije. Ovo unaprijeđenje je povećalo iskoristivost ENIAC-a.
1948 – upotrijebljene su cijevi s većom izdržljivošću
1949 – dodana je magnetska memorija veličine od 500 10-znamenkastih brojeva
