The Celtic Football Club je nogometni klub iz Glasgowa, Škotska. Takmiči se u škotskom Premiershipu. Klub je osnovan 6. novembra 1887. godine. U maju 1888. je odigrana prva utakmica. To je bio prijateljski meč protiv Rangersa u kojoj je Celtic slavio rezultatom 5-2. Od te prve utakmice odigrane 1888., Celtic nikada nije ispao u niži rang. Najuspješniji period u historiji kluba veže se za 60te i 70te godine prošlog stoljeća kada su pod vodstvom Jock Steina osvojili devet uzastopnih ligaških titula, kao i Kup evropskih šampiona u sezoni 1966/67.
Celtik je osvajao ligu Škotske 54 puta, posljednji put u sezoni 2019/20. što je ujedno bila sedma uzastopna titula kluba.
Škotski kup su osvojili 40 puta, a Škotski liga kup 19 puta.
Sezona 1966/67. je najuspješnija sezona kluba jer je Celtic osvojio čak pet trofeja, tj. Kup evropskih šampiona, Prvu diviziju Škotske, Škotski kup, Škotski liga kup i Glasgow kup. Osvajanjem kupa evropskih šampiona, Celtic je postao prvi Britanski klub koji je osvojio ovo takmičenje.[3].
Celtic ima dugogodišnje užareno rivalstvo sa Rangersom. Taj gradski derbi se naziva Old Firm i spada među najčuvenije nogometne derbije.[4][5]
Historija
Celtic FC je osnovan 6. novembra 1887. godine, u crkvi St. Mary's u Glasgowu, od strane irskog Brata Walfrida, pripadnika kongregacije marista.[6] Klub je osnovan kako bi se prikupljao novac, s ciljem da se smanji siromaštvo u istočnom kraju Glasgowa. Kao inspiracija poslužio je Hibernian, nogometni klub osnovan od strane irskih imigranata nekoliko godina ranije u Edinburghu.[7]
Ime kluba, Celtic, je predložio Walfrid s ciljem da izrazi irske i škotske korijene.
Iako je klub zvanično osnovan 1887., svoj prvi meč je odigrao tek 1888. godine. To je bila prijateljska utakmica protiv Rangersa u kojoj je Celtic slavio rezultatom 5-2.[8] Prvi gol ikad za Celtic je postigao Neil McCallum.[9] Utakmica je odigrana na Celtic Parku, no to nije današnji stadion Celtica. Prvobitni stadion kluba je izgrađen 1888. godine i na njemu su igrali utakmice sve do 1892. godine, kada je vlasnik posjeda povećao godišnji najam sa £50 na £450.[10] Novi stadion, također Celtic Park, na kojem i dan danas Celtic igra svoje utakmice, izgrađen je samo 180 metara od starog stadiona.
Prvi dres Celtica je činila bijela majica sa zelenom kragnom, crni šorc, te zelene štucne.[11]
Prvi grb kluba je bio zeleni keltski križ na crvenoj ovalnoj pozadini.[11]
Prvi značajniji uspjeh klub je zabilježio 1892. godine. U finalu škotskog kupa pobjedili su Queen's Park rezultatom 5-1.[12] U narednu sezonu, klub ulazi sa novim stadionom i osvaja svoju prvu titulu prvaka Škotske.[8]
1897., Celtic postaje privatno društvo s ograničenom odgovornošću, a Willie Maley je imenovan za prvog menadžera kluba. Na toj poziciji, Maley je bio sve do 1940. godine kada je objavio povlačenje. U tom periodu je osvojio čak 44 trofeja, te važi za najtrofejnijeg menadžera kluba.[13] Tokom Prvog svjetskog rata, Celtic je osvojio ligu četiri puta zaredom i zabilježio 62 meča bez poraza u periodu od novembra 1915. do aprila 1917. godine.[8] U 1920tim godinama u Celticu se pojavljuje Jimmy McGrory, jedan od najefikasnijih napadača u fudbalskoj historiji Britanije. U toku svoje karijere, postitgao je 550 golova u 547 utakmica, čime je i danas rekorder po broju postignutih golova.[14] 24. aprila 1937. na Hampden Parku u Glasgowu Celtic je slavio protiv Aberdeena te osvojio Škotski kup. Utakmicu je posmatralo 147.365 ljudi, što je najveća posjećenost neke utakmice u Evropi.[15] Nakon Maleya, narednih pet godina klub je s klupe vodio Jimmy McStay, a nakon njega dolazi bivši igrač i kapiten, Jimmy McGrory. On se kao menadžer zadržao 20 godina, a klub je nastavio s osvajanjem trofeja.
1965. godine, menadžer Celtica postaje Jock Stein, bivši kapiten kluba.[16] Već u prvih nekoliko mjeseci je osvojio kup, iste sezone je osvojio i ligu, te tako najavio uspješnu menadžersku karijeru u klubu.[17][18]
Najuspješnija godina u historiji kluba se desila 1967. godine, upravo pod vodstvom Steina. Celtic je osvojio prvenstvo, Škotski kup, Škotski liga kup, Glasgow kup i za kraj, sigurno najvažniji, Kup evropskih šampiona.[19][20] Na nacionalnom stadionu u Lisabonu, 25. maja 1967., Celtic je porazio milanski Inter rezultatom 2-1. Golove za Celtic su postigli Tommy Gemmell i Stevie Chalmers u 62. i 85. minuti, za potpuni preokret. Tom pobjedom, Celtic je postao prvi britanski tim koji je osvojio Kup evropskih šampiona.[21][22] Ta generacija nazvana je "Lisabonski lavovi", a zanimljivo da su je činili isključivo lokalni igrači. Kao osvajači ovog takmičenja, Celtic je naredne sezone nastupio u Interkontinentalnom kupu. Protivnik je bio argentinski Racing koji je nakon poraza 0-1 u prvoj utakmici u Škotskoj, pobjedio u uzvratu u Argentini rezultatom 2-1. Obzirom da je rezultat nakon dvomeča bio neriješen, 2-2, treća utakmica se odigrala na neutralnom terenu u Urugvaju, gdje je argentinska momčad slavila minimalnom pobjedom od 1-0.[23]
Tri godine nakon finala u Lisabonu, Celtic igra novo finale Kupa evropskih šampiona, ovog puta protiv Feyenoord. Utakmica se igrala na San Siru u Milanu, a pobjednik je bio holandski predstavnik rezultatom 2-1 nakon produžetaka. Celtic je vodio golom Gemmella, ali su holandžani preokrenuli rezultat i slavili kasnim golom Ove Kindvalla u 117. minuti.[24] Pod vodstvom Steina klub je dominirao u ligi, a dokaz toga je i sedam uzastopnih ligaških titula što je u to vrijeme bio rekord.[25] U julu 1975, Stein doživljava prometnu nesreću pa narednih godinu dana provodi u oporavku, a dužnost glavnog trenera je obavljao njegov asistent Sean Fallon.[26] Jock se vratio naredne sezone 1976/77. i osvojio duplu krunu što će mu ujedno biti i posljednji trofeji na klupi Celtica obzirom da se naredne sezone povukao s klupe usljed nešto slabijih rezultata. Jock Stein je sa klubom osvojio 25 velikih trofeja, a osvajanje za sada jedine titule evropskog prvaka ga je učinila najvećim menadžerom u klupskoj historiji.[26][27]
U 90tim godinama prošlog stoljeća klub upada u finansijsku krizu, što se odrazilo i na rezultate kluba. 3. marta 1994. godine Banka Škotske (Bank of Scotland) je obavjestila klub da su pred bankrotom obzirom na dug od £5 miliona.[28] Iako je sve ukazivalo na bankrot, biznismen Fergus McCann je preuzeo i spasio klub.[29] McCann je izvršio rekonstituciju kluba te je tako Celtic postao javno društvo s ograničenom odgovornošću. Taj pad Celtica koristi njihov ljuti rival Rangers i u periodu od 1988. do 1997. godine osvaja devet uzastopnih ligaških titula. Ipak, Celtic u sezoni 1997/98. igra šampionski fudbal te na taj način sprječava Rangers da postavi novi rekord po broju uzastopnih titula.[30]
Juna 2000. godine dolazi Martin O'Neill koji se u klubu zadržava pet godina.[31] U svojoj prvoj sezoni on osvaja triplu krunu, što je prije njega uspjelo samo Jocku Steinu.[32][33] Pored te titule, sa Celticom je Martin osvojio još dvije titule prvaka Škotske, te još dva kupa Škotske.[34] Dobre rezultate je ostvario i u evropskim takmičenjima obzirom da su igrali finale Kupa UEFA u Sevilli. Protivnik je bio Porto koji je i slavio rezultatom 3-2 nakon produžetaka.[35] Ostat će upamćeno 80.000 navijača Celtica koji su doputovali u Sevillu da prate ovo finale. Dobili su nadimak The Bhoys from Seville, a njihovu podršku klubu su nagradile i FIFA i UEFA nagradom Fair Play Awards.[36][37]
Nakon O'Neilla na klupu sjeda Gordon Strachan[38] koji osvaja tri uzastopne titule prvaka Škotske, a u okviru Lige Prvaka uspijeva dva puta zaredom obezbijediti nokaut fazu takmičenja. Ipak, 2009. godine mu ne polazi za rukom da osvoji novu titulu, pa dolazi do smjene. Njegov nasljednik Tony Mowbray se zadržao samo godinu dana jer ni on ne uspijeva osvojiti titulu.[39][40]
2010. godine Neil Lennon biva imenovan za novog menadžera Celtica.[41] 6. novembra 2010. godine na Celtic Parku, Celtic je porazio Aberdeen sa čak 9-0 i tako upisao največu pobjedu u historiji škotskog prvenstva. Het-trikove su postigli Stokes i Hooper, a pored njih golove su postizali još Magennis, Ledley i McCourt.[42] Sa Lennonom na klupi, klub bilježi dobre rezultate i igra neke vrlo značajne utakmice. Jedna takva je bila i utakmica odigrana novembra 2012., sa Barcelonom na Celtic Parku u okviru grupne faze Lige prvaka. Te sedmice, Celtic je slavio 125 rođendan, a igrači su u sjajnoj atmosferi pobjedili rezultatom 2-1.[43][44] Na kraju sezone 2013/14. Neil je objavio povlačenje. U toku njegovog boravka u klubu, osvojene su četiri ligaške titule i dva kupa.[45]
Njegov nasljednik je bio Ronny Deila.[46][47] Iako je osvojio dvije vezane titule, učinak u evropskim takmičenjima je bio očajan, a ispadanjem u polufinalu kupa 2016. nakon utakmice sa Rangersom, bilo je jasno da se Norvežanin neće dugo zadržati u klubu.[48]
20. maja 2016. je objavljeno da na klupu Celtica dolazi Brendan Rodgers.[49][50] Već u prvoj sezoni Brendanu polazi za rukom da uzme triplu krunu. Najprije su u finalu Liga kupa 2016. porazili Aberdeen 3–0.[51] Zatim je još u aprilu 2017. osigurana titula, iako je do kraja sezone ostalo još osam utakmica. Na kraju, Celtic je sezonu završio neporažen sa rekordnih 106 bodova.[52][53][54] Na samom kraju sezone, Celtic se u finalu, ovog puta Škotskog kupa, opet susreće sa Aberdeenom i opet ih pobjeđuje, no sada rezultatom 2–1.[55] Sezona 2016/17. ostaće zapisana u historiji Celtica kao sezona bez ijednog poraza u domaćim takmičenjima.
Taj svoj niz bez poraza, Celtic je nastavio i u narednoj sezoni. Niz je stao na broju 69 utakmica, u novembru 2017. nakon poraza od Heartsa.[56][57] Baš kao i u prethodnoj, Celtic je i u sezoni 2017/18. osvojio sva tri trofeja, čime je postao prvi klub u Škotskoj kome je pošlo za rukom da u dvije uzastopne sezone osvoji triplu krunu.[58] Titula u ligi je bila sedma uzastopna.[59] U finalu Liga kupa je poražen Motherwell rezultatom 2-0.[60] A istim rezultatom je poražen identičan protivnik, ovog puta u okviru Škotskog kupa 2018.
Iako je u početku sezone odbio neke ponude klubova iz Kine, u februaru 2019. godine Rodgers dobija dozvolu od Celtica da napusti klub i ode u Leicester City, a umjesto njega Celtic imenuje povratinka u klub, Neil Lenonna.[61][62]
Grb i dresovi
Grb
U početku grb Celtica je bio jednostavan, a činio ga je zeleni keltski križ na crvenoj ovalnoj pozadini.[63] 1930tih klub mijenja grb. Zelena djetelina s tri lista bila je okružena tadašnjim nazivom kluba, "The Celtic Football and Athletic Coy. Ltd 1888", ispisanog zelenom bojom na bijeloj podlozi.[63] 1977. godine uvodi se novi grb, sličan današnjem. Djetelina je zelena i s četiri lista, a naziv kluba je ispisan je bijelom bojom na zelenoj podlozi.[63] Za svoju stogodišnjicu, 1988. godine, izrađen je komemorativn grb koji je sadržao zeleni keltski križ, po uzoru na njihov prvobitni grb. Taj grb se nosio samo u sezoni 1988/89.[63] Današnji grb se koristi od 1995, odnosno nakon promjene vlasničke strukture kluba. Na grbu su izvršene manje korekcije, a naziv kluba je skraćen, "The Celtic Football Club 1888".[63] Do danas, klub nije radio nikakve korekcije na grbu, međutim određene godišnjice klub je obilježavao modifikovanim grbovima samo za određenu sezonu. Tako je klub za sezone 2007/08. i 2017/18. imao komemorativni grb kako bi proslavio 40. odnosno 50. godišnjicu od osvajanja Evropskog kupa u Lisabonu.[64] Također je napravljen i poseban grb za sezonu 2012/13. kako bi obilježili 125 rođendan kluba.[63]
Sinonim za Celtic FC su zelene i bijele horizontalne pruge koje se nalaze na dresovima kluba. Ipak, prvobitni klupski dres je bio bijele boje sa zelenom kragnom, crni šorc te štucne sa zelenim i crnim prugama. Na dresu je bio grb Braće Marista, te zeleni keltski križ na crvenoj ovalnoj pozadini.[11] Već naredne godine, dolazi do promjena, te se uvode dresovi sa zelenim i bijelim uspravnim prugama. Ti dresovi su se koristili narednih četrnaest godina, dok su se boje šorca i štucni mijenjali. Dresovi nisu sadržavali grb.[65]
1903. godine Celtic uvodi čuveni dres sa zelenim i bijelim horizontalnim prugama, i bijeli šorc. Prvu utakmicu, u tim dresovima, su odigrali 15. augusta 1903. godine protiv Partick Thistlea i pobjedili su rezultatom 2-1. Od tada, pa sve do danas, klub nije mijenjao dizajn. Ipak, u nekoliko navrata su mijenjane boje štucni. Prvih tridesetak godina štucne su bile crne boje, narednih trideset godina zelene, da bi se na kraju 1965 uvele bijele štucne koje se koriste i danas, sa manjim izmjenama u dizajnu. Sve do 1977. godine, na dresovima nije bilo grba kluba.[11] Iako su do 1960tih, svi klubovi printali brojeve na poleđini dresova, Celtic je to uporno odbijao. Tadašnji predsjednik kluba, tradicionalist Robert Kelly, smatrao je da su čuveni prugasti dresovi unakaženi brojevima, pa su se brojevi printali samo na šorcevima. U sezoni 1994/95., škotski savez je poslao instrukcije klubu da se za novu sezonu moraju printati brojevi na dresovima. Iako su u Celticu to pokušal izbjeći printajući brojeve na rukavima, uskoro su i konačno uveli brojeve na poleđini dresa.[11]
Dugogodišnji dobavljač opreme Celtica je bio Umbro. Ugovor s ovom britanskom firmom klub je imao skoro 45 godina, odnosno do 2005. godine, kada potpisuju petogodišnji ugovor sa kompanijom Nike u iznosu od £5 miliona godišnje. Partnerstvo s Nikeom se produžavao sve do marta 2015. godine, kada Celtic dobija novog i aktuelnog dobavljača, New Balance. Taj ugovor sa kompanijom New Balance je najveći u historiji kluba.[66][67]
Sponzorstvo na dresovima Celtic dobija 1984. godine. Prvi takav sponzorski ugovor je potpisan sa firmom CR Smith, čiji je logo bio na prednjoj strani dresa do 1991. godine.[68][69] Pored firme CR Smith, klub je još imao ugovore sa lokalnom kompanijom koja se bavila prodajom auta, Peoples[70], zatim Umbro, NTL, Carling, Tennents, Magners i trenutni sponzor Dafabet.
Prvobitni stadion kluba je izgrađen 1888. godine i na njemu su igrali utakmice sve do 1892. godine.[75] No, kada vlasnik posjeda poveća godišnji najam sa £50 na £450,[10] klub se odluči na gradnju svog stadiona. Novi stadion, koji je također nazvan Celtic Park, izgrađen je samo 180 metara od starog stadiona. Na njemu Celtic igra svoje utakmice i dan danas. U početku je izgrađen ovalni stadion sa tribinama. Najveća posjećenost zabilježena je 1. januara 1938. godine na Old Firmu.[76][77] U periodu između 1957. i 1971. aktivno se radi na popravljanju infrastrukture stadiona. Tribine su pokrivene, i postavljeni su reflektori. Obzirom da 90tih godina prošlog stoljeća klub prolazi kroz finansijsku krizu, nije se radilo na infrastrukturi sve dok McCann nije preuzeo klub 1994. godine. Iste godine, nakon velike nesreće na stadionu Hillsborough, u Britaniji je naređeno da svi klubovi moraju uvesti isključivo sjedeća mjesta na stadionima, što se sprovelo i u Celticu. Naredne četiri godine, McCann se posvetio potpunoj rekonstrukciji stadiona. Stare tribine su srušene, obnavljalo se u fazama, a stadion je u potpunosti završen u Augustu 1998. Obzirom da nisu mogli igrati na svom stadionu zbog radova u sezoni 1994/95., Celtic je svoje domaće utakmice igrao na Hampden Parku. Krajnji trošak obnove Celtic Parka iznosio je £40 miliona.[78]
Pred početak sezone 2018/19., izvršeni su dodatni radovi na stadionu. Instalirani su novi LED reflektori na krovu, novo ozvučenje, a implantirana je i nova hibridna trava.[79]
Celtic FC osnovan je od strane Irca Brata Walfrida kao katolička dobrotvorna organizacija, s ciljem da se pomognu siromašni Irski imigranti u Glasgowu. Shodno tome, Celtic predstavlja simbol Irske zajednice u Škotskoj. Klub i navijači su povezani sa svim političkim dešavanjima vezanim za Irce u Velikoj Britaniji. Čak i nakon 130 godina, ništa se nije promijenilo. Celtic je i dalje simbol irskog nacionalizma, a to se najbolje može vidjeti na domaćim utakmicama Celtica. Zastave Irske,
shamrock odnosno djetelina, te boje kluba se nalaze na tribinama Celtic Parka svaku utakmicu. Iako time samo izražavaju ljubav prema svojim irskim korijenima i nasljeđu, to itekako izaziva prezir kod navijača ostalih škotskih klubova, a najviše kod navijača Rangersa.[83]
Celtic ima veliku bazu navijača kako u Britaniji, tako i širom svijeta. Istraživanje iz 2003., od strane firme "Capita Consulting" u saradnji sa "Cranfield Institutom", procijenilo je da klub ima preko devet miliona navijača širom svijeta.[84]
Prosječna posjećenost Celtic Parka ne pada ispod 45.000. Najveća posjećenost iznosila je u sezoni 2005/06., kada je prosjek bio 58.150, što je impresivna brojka ako se uzme u obzir da je kapacitet stadiona 60.501 sjedećih mjesta.[85]
2003. godine Celtic se plasirao u finale Kupa UEFA. koje se igralo u Sevilli. Čak 80.000 navijača Celtica je doputovalo u Španiju i tako privuklo pažnju i divljenje fudbalske javnosti.[36][37] Za korektno i fer sportsko ponašanje, FIFA i UEFA su odlučile nagraditi navijače Celtica nagradom Fair Play Awards, a tadašnji predsjednik FIFA-e Sepp Blatter ih je proglasio najvećim na svijetu[86][87] Ova družina od 80.000 navijača dobila je ime The Bhoys from Seville.[88]
Old Firm
Old Firm je naziv za gradski derbi Glasgowa. Celtic FC i Rangers FC dva su najuspješnija i najveća kluba u Škotskoj, a njihovo rivalstvo je duboko ukorijenjeno kako u škotsku kulturu, tako i nogometnu. Na početku prijateljski klubovi, vremenom su razvili veliko rivalstvo koje se, preko zelenih terena, prenijelo i na ostale sfere života. Rivalstvo se ogleda i kroz politiku i religiju.[89]
Kada je Celtic osnovan 1888., pozvali su upravo Rangers da odigraju prijateljsku utakmicu na Parkheadu. Utakmica je završila pobjedom Celtica 5-2, ali je rezultat bio u drugom planu, obzirom da se razvilo veliko prijateljstvo između dva kluba. To prijateljstvo trajalo je čak i nakon što se mlađi Celtic etablirao kao vrlo uspješan škotski klub, jer iako je Rangers osnovan 16 godina ranije, Celtic je početkom 1900. imao više trofeja.
Nakon što 1912. godine, kompanija Harland & Wolff iz Belfasta otvori brodogradilište u Govanu, Irska politika dolazi do izražaja u Glasgowu. Također događaji, kao što su Uskršnji ustanak u Dublinu i veliki gubici koje je pretrpilo stanovništvo Škotske i Sjeverne Irske, dovest će do dodatnih podjela stavova u Škotskoj.[90] Obzirom da je Celtic klub sa irskim korijenima, i da su navijači kluba uglvanom Irci te Škoti irskog porijekla, ova politička dešavanja u Irskoj su bila itekako podržana od strane Celtica i njihovih navijača. S druge strane, navijači Rangersa, koje čine Škoti i Sjeverni Irci, su protestanti, koji su formirali klub na idealima protestanskog učenja i koji simpatišu savezništvo s Engleskom. U ovom periodu, Rangers usvaja i politiku nedovođenja fudbalera rimokatoličke vjeroispovjesti.[90]
Rivalstvo je jačalo iz godine u godinu, a krajem 1960. dolazi i do kulminacije nereda u Sjevernoirskim sukobima. Politička previranja u Velikoj Britaniji zbog statusa Sjeverne Irske su podijelila Glasgow. Naime, IRA(Irska Republikanska Armija) je pokrenula gerilski način ratovanja protiv Velike Britanije s ciljem da se Sjeverna Irska odvoji od Britanije i pripoji Republici Irskoj. Ircima su se sutprotstavili unionisti protestanti. Sve će se to prenijeti i na Old Firm, pa će tako na tribinama biti sve više simpatizera IRA-e i unionista.[91]
Uzimajući u obzir najznačajnija takmičenja, Rangers je uspješniji klub sa 115 trofeja, dok Celtic ima 106.[92][93]
Old Firm se odigrao preko 550 puta, a kada su u pitanju ishodi utakmica, i tu je Rangers uspješniji. Uzimajući u obzir samo velika takmičenja, Celtic i Rangers su igrali 415 međusobnih duela iz kojih Rangers ima 160 pobjeda, Celtic 156, a 99 utakmica je završeno neriješeno.[94][95]
Međutim, najveću pobjedu u historiji Old Firma je ostvario Celtic i to u finalu Liga kupa 19. oktobra 1957., kada su slavili sa visokih 7-1.[96]
Lisabonski lavovi
Lisabonski lavovi naziv je za čuvenu generaciju Celtica koja je u sezoni 1966/67. osvojila Kup evropskih šampiona.[21]
Celtic je najprije godinu ranije osvojio prvenstvo Škotske, pa se tako kvalifikovao za Kup evropskih šampiona. Tu su u prvom kolu odmjerili snage sa FC Zürich. Najprije su ih pobijedili u Glasgowu golovima Tommy Gemmella i Joe McBridea, da bi sedam dana kasnije u uzvratu potvrdili plasman u naredno kolo rezultatom 3-0. Gemmell je postigao nova dva gola, a jedan je dao Stevie Chalmers.[97][98] Naredni protivnik bio je francuski Nantes. U obje utakmice Celtic je slavio identičnim rezultatom 3-1. U prvoj utakmici, u Francuskoj, Nantes je imao prednost golom Francis Magnya, ali Celtic se vratio golovima McBridea, Bobby Lennoxa i Bertie Aulda.[99] U revanšu su pogađali Jimmy Johnstone, Chalmers i Lennox, a jedini gol za Nantes u tom meču je postigao Gérard Georgin.[100] Čatvrtfinale Kupa evropskih šampiona Celtic igra u martu 1967. Protivnik je bio prvak Jugoslavije, FK Vojvodina. Prvu utakmicu slavila je Vojvodina minimalnim rezultatom 1-0, a jedini strijelac je bio Milan Stanić. Ovo je ujedno bio i jedini poraz Celtica u takmičenju.[101] Naredne sedmice, na Celtic Parku je odigrana uzvratna utakmica. Već na samom startu, u petoj minuti, Vasa Pušibrk fula zicer sa šest metara. Narednih 40 minuta prvog poluvremena Celtic je konstantno napadao, ali su se igrači Vojvodine znali odbraniti. Ipak, nakon taktičkih odluka Steina, Celtic u 13. minuti drugog poluvremena dolazi do vodstva, a strijelac je bio Chalmers. Celtic je nastavio s napadima, a Voša sa branjenjem. Kada se već činilo da će krajnji ishod meča biti 1-1, te da će se morati igrati odlučujuća utakmica na neutralnom terenu u Rotterdamu, Gallagher u 90. minuti izvodi korner a najviši u skoku bio je McNeill. Smatra se da je ovo jedna od najdramatičnijih završnica odigranih na Celtic Parku ikad.[102]
U polufinalu, Celtic ja u Glasgowu dočekao prašku Duklu i slavio rezultatom 3-1. Johnstone je doveo Celtic u vodstvo, a pred sami kraj prvog poluvremana Stanislav Štrunc je izjednačio. U drugom poluvremenu William Wallace sa svoja dva brza gola donosi klubu pobjedu i Celtic je već jednom nogom bio u finalu.[103] Remi bez golova u uzvratu u Pragu, značio je da se Celtic može spremati za Lisabon.[104]
25. maja 1967., na nacionalnom stadionu u Lisabonu odigralo se finale Kupa evropskih šampiona. Protivnik Celtica bio je tada vrlo jaki Inter iz Milana, koji je već imao dvije uzastopne titule pravaka evrope. To je ujedno bio i sukob različitih stilova. Na jednoj strani se nalazio Helenio Herrera koji je preferirao popularni katanaćo, a s druge strane Jock Stein čiji je pristup bio je dijametralno suprotan. Celtic je bila napadačka momčad, a pred samo finale, Stein je izjavio da će "napadati kao što nikad prije nisu napadali, te da će igrati kao da ne postoji sutra".[105] Navijači Intera nisu mogli zamisliti bolji start utakmice jer su poveli već u 7. minuti. Gol sa penala postigao je Sandro Mazzola. Odmah nakon vodećeg gola, Inter se povukao u svoju poznatu obranu sa svih 11 igrača, a do kraja utakmice su uputili samo dva udarca u okvir gola. S druge strane, Celtic je uputio čak 39 udaraca prema golu Intera. Iako je italijanski golman Sarti dobro branio, u 63. minuti Tommy Gemmella šutira sa 20 metara i postiže gol za 1-1. Nastavio je Celtic s napadima a samo pet minuta prije kraja utakmice, dalekometni udarac Bobby Murdocha u mrežu je skrenuo Steve Chalmers i postavio konačnih 2-1 za Celtic. Celtic je tako postao prvi britanski tim koji je osvojio Kup evropskih šampiona. Lisabosnke lavove činili su lokalni igrači, obzirom da su svi bili rođeni u krugu 15 kilometara od Celtic Parka. Jedino je Bobby Lennox rođen 50 kilometara dalje.[21][106][107]
Posljednja izmjena: 31. januar 2019.[110]
Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.
Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.
24. april 1937., 147.365 gledalaca - Celtic u finalu kupa porazio Aberdeen FC na Hampden Parku pred 147.365 ljudi. Ta posjeta još uvijek važi za rekord kada su u pitanju finala nacionalnih kupova, ali i kada je u pitanju posjećenost klupske fudbalske utakmice u Evropi.[15][121]
1. januar 1938., 92.000 gledalaca - Celtic na svom Celtic Parku pobjedio Rangers, a utakmici je prisustvovalo 92.000 gledalaca što je rekord za neku škotsku utakmicu.[122][123][124]
15. april 1970., 136.505 gledalaca - Celtic na Hampden Parku pobjedio Leeds United pred 136.505 ljudi. Rekordna posjeta takmičarske utakmice pod okriljem UEFAe.[15][125][126]
14 finala Liga kupa zaredom - Od 1964. do 1978. godine, Celtic je svake sezone stizao do finala Liga kupa, što je rekord u bilo kojem fudbalskom takmičenju.[127][128]
196 golova (sezona 1966/67.) - Najviše postignutih golova u jednoj sezoni.[129]
19. oktobar 1957., Celtic 7–1 Rangers - U finalu Liga kupa postignuto osam golova, što je rekord kada su u pitanju finala kupova na prostoru Britanije.[130]
6. november 2010., Celtic 9–0 Aberdeen - Najveća pobjeda u historiji škotskog prvenstva.[131]
69 utakmica bez poraza (60 pobjeda, 9 neriješenih) - U periodu od 15. maja 2016. do 17. decembra 2017., Celtic je uspio ostati neporažen 582 dana u svim domaćim takmičenjima, što je rekord u Britaniji.[132]
77 utakmica bez poraza na domaćem terenu - U periodu od 2001. do 2004. Celtic je postao rekorder u Škotskoj po broju neporaženih utakmica na Celtic Parku.[133][134]
2. april 2017. - Celtic pobjedom protiv Heartsa osvojio titulu čak osam kola prije kraja. To je najranije obezbjeđena titula u historiji škotskog prvenstva.[135]
16. maj 2007. - Celtic platio rekordnih £4.4 miliona Hibernianu za Scotta Browna. To je najveći transfer između dva škotska kluba.[136]
31. august 2018. - Transfer Moussa Dembélé iz Celtica u Lyon za £19.7 miliona je najveća prodaja nekog škotskog kluba.[137]
1936. godine, Mohammed Salim - Celtic postao prvi evropski klub koji je angažovao igrača iz Indije.[138][139]
1951. godine, Gil Heron- Celtic angažovao prvog crnaca koji je zaigrao u Škotskoj.[140]
Individualni rekordi
Billy McNeill, 822 nastupa (u periodu 1957.–1975.) - Najviše nastupa za Celtic u svim takmičenjima.[141]
Alec McNair, 583 nastupa (u periodu 1904.–1925.) - Najviše nastupa za Celtic u ligi.[142]
Kenny Dalglish, 102 nastupa (47 kao igrač Celtica) - Najviše nastupa za Škotsku.[143][144]
Paul McStay, 76 utakmica - Najviše nastupa za Škotsku kao igrač Celtica.[145]
Jimmy McGrory, 522 gola (u periodu 1922.-1938.) - Najviše golova za Celtic ikad.[141]
Jimmy McGrory, 396 golova - Najviše ligaških golova za Celtic.[142]
Jimmy McGrory, 62 gola (sezona 1927/28.) - Najviše postignutih golova u jednoj sezoni.[146]
Jimmy McGrory, 50 golova (sezona 1935/36.) - Najviše ligaških golova u jednoj sezoni.[147][148]
14. januar 1928., Celtic 9-0 Dunfermline, Jimmy McGrory postigao osam golova - Najviše golova postignutih u jednoj ligaškoj utakmici.[149]
24. august 2000., Celtic 7-0 Jeunesse Esch, Mark Burchill postigao tri gola - Najbrži het-trik svih vremena postignut za 3 minute.[123][150]
^"Hall of Fame". The Scottish Football Hall of Fame. Arhivirano s originala, 10. 8. 2017. Pristupljeno 19. 12. 2018.
^"Kenny Dalglish, MBE". Scottish Sports Hall of Fame. SportScotland / National Museums of Scotland. 2002. Arhivirano s originala, 5. 10. 2015. Pristupljeno 7. 12. 2011.
^"Jimmy Johnstone". Scottish Sports Hall of Fame. SportScotland / National Museums of Scotland. 2002. Arhivirano s originala, 5. 10. 2015. Pristupljeno 7. 12. 2011.
^"Jimmy McGrory". Scottish Sports Hall of Fame. SportScotland / National Museums of Scotland. 2004. Arhivirano s originala, 5. 10. 2015. Pristupljeno 7. 12. 2011.
^"Billy McNeill, MBE". Scottish Sports Hall of Fame. SportScotland / National Museums of Scotland. 2002. Arhivirano s originala, 5. 10. 2015. Pristupljeno 7. 12. 2011.
^"Jock Stein, CBE". Scottish Sports Hall of Fame. SportScotland / National Museums of Scotland. 2004. Arhivirano s originala, 5. 10. 2015. Pristupljeno 7. 12. 2011.
^Ross, James (6. 1. 2003). "The Glasgow Cup 1887-1988". The Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 1. 8. 2015.