Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Budimski pašaluk (beglerbegluk, ejalet), naziv za administrativno-teritorijalnu (vojno-upravnu) jedinicu u evropskom dijelu Osmanskog Carstva, u srednjem Podunavlju, sa središtem u Budimu nakon njegovog zauzeća 1541. Postojao je od 1541. do 1686, a pripadala mu je i Baranja.
Prvim budimskim begler-begom imenovan je vezirSulejman-paša, porijeklom Mađar. U daljnjim osvajanjima u Ugarskoj Osmanlije su u važnije zauzete gradove smještale sjedišta sandžaka, pripajajući ih Budimskom pašaluku. Evlija Čelebija kaže da Budimski ejalet ima 18 sandžaka, među kojima su Vučitrn, Kruševac, Smederevo, Zvornik, Srem, Mohač (Mohács), Požega, Segedin (Szeged) i Bečkerek (danas Zrenjanin). Godine 1573. Budimski pašaluk sastojao se od 21 sandžaka, a među njima su bili sandžaci: Smederevo, Zvornik, Srem (središte u Mitrovici), Segedin, Požega i Mohač. Godine 1580, kada je osnovan Bosanski pašaluk, izdvojeni su iz Budimskog ejaleta sandžaci Zvornik i Požega te pripojeni novoosnovanom Bosanskom pašaluku. Nakon osvojenja Egera 1596. i Kaniže 1600. ti su gradovi početkom 17. vijeka pretvoreni u središta novih pašaluka, pa su tada sandžaci Budimskog ejaleta u porječju Tise pripojeni Egerskom, a sandžaci Budimskog pašaluka u Podravini Kaniškom pašaluku. Segedinski sandžak pripojen je Egerskom pašaluku, a Požega i, navodno, Valpovo Kaniškom pašaluku. Na drugoj su strani neki sandžaci Budimskog pašaluka potkraj 16. vijeka izgubljeni, pa je tako ovaj bio sveden samo na Podunavlje, od Smedereva do Ostrogona (Esztergom). Godine 1610. Budimski pašaluk obuhvatao je sandžake: Budimski, Sremski, Kovinski, Kopanjski, Stolnobiogradski i Mohački. U posljednje vrijeme svog postojanja Budimski pašaluk bio je sastavljen od ovih sedam sandžaka: Budim, Srem, Smederevo, Seksard, Šimontornja (Simontornya), Stolni Biograd (Székesfehérvár) i Ostrogon. Karlovačkim mirom 1699. od Budimskog pašaluka ostao je u osmanskoj vlasti samo Smederevski sandžak i osmanski dio Srema, pa su oni priključeni Rumelijskom pašaluku, čime je Budimski pašaluk i formalno prestao postojati.
Literatura
Hazim Šabanović, "Budimski pašaluk", Enciklopedija Jugoslavije (2 Bje-Crn), Zagreb, 1982.
Enciklopedija opća i nacionalna (1-2), Proleksis i Večernji list, Zagreb, 2005.